16. 02. 2012. u 22:31
ČUJ DRAGI
Čuj, dragi,
lepo mi je sa tobom,
ali ne radi to.
Znaš da ti ništa
ne mogu obećati.
Uvek ću držati spakovane kofere,
i ključ oko vrata,
kojim ću otključavati vrata,
po poslednji put.
Ne ljuti se ako ti
veselo mahnem,
a tebi ništa ne bude jasno.
Znaš, uvek treba otići na vreme.
Pre nego što tebi poraste stomak,
a meni krene da se skida farba i otežu
podočnjaci, pre nego što mene budeš krivio
za sve one mane za koje si znao da ih imam,
ali nisi slušao kada sam ti govorila,
čuj, dragi, uvek ću držati spakovane kofere,
i ključ oko vrata.
Treba otići na vreme.
Dok se još možemo gledati,
dok još možemo putovati zajedno,
a da se ne okrivljujemo za kašnjenje,
pogrešan izbor muzike na radiju
koji ću da drndam dok ti nervozno budeš vozio,
za iritantno šuškanje
kese od čipsa, i sve drugo
što nam ne valja u životu.
Dok još možemo kuvati jedno drugom
iz uživanja, a ne da te ja proklinjem
stojeći nad šporetom,
dok se ti kivan vraćaš sa posla,
a ja ti zavidim jer mirišeš
na kafanu, u kojoj nisam bila godinama.
Čuj, dragi,
nećemo biti drugačiji.
I mene će nervirati svaki tvoj uzdah,
a tebe moje oronulo telo,
i verovatno ćeš misliti na tuđe žene
i sekretarice, a ja te ni za to neću kriviti,
jer sam se tog jutra pogledala u ogledalo.
Nećeš podnositi moju priču preko telefona,
i zvaćeš me ženom,
a ja ću kivna što sam to postala
kriviti tebe, i u srdžbi se drati glasno,
pa ćeš i ti podići glas, možda i ruku,
a neka deca će se kriti po ćoškovima,
našeg braka i stana, i neće im biti jasno
zašto su baš tu, i čemu sve ovo.
Čuj, dragi,
uvek, treba otići na vreme.
Držati spakovane kofere,
i ključ oko vrata.
SVI MOJI STRAHOVI
Često sanjam sebe
kako stojim
na ostrvu Elis.
Godina je 1924,
udišem vazduh
koji miriše na
tišinu između dve katastrofe.
Čvrsto stežem mali četvrtasti kofer,
i dok "Sloboda osvetljava svet",
ja ne mogu da ne mislim
na bakin porculanski čajnik
sa slikom nekog Obrenovića,
u dnu kofera bačenog na gomilu,
zajedno sa ostalim teretom,
emigranata saputnika
sapatnika.
Stežem kofer,
i plašim se.
Da će me odbiti,
da će me primiti,
da sam želeći više
došla nigde,
da sam zaboravila
da je sve što smo nekada hteli,
bilo da se nađemo u šumi
i beremo savršeno pravilne
šišarke.
Plašim se da želim više,
plašim se da ću jednog dana
pristajati i na sramno manje,
plašim se da ću jednog dana
priznati da realnost postoji,
i pokloniti se njenim banalnostima,
plašim se da ću jednog dana poverovati
da miris moje olistale lipe u proleće
i dedina povijena leđa dok okopava kane,
nikada nisu ni bila.
Plašim se da ću poverovati proleću,
plašim se da ću odustati,
plašim se da neću odustati,
kada bude trebalo.
Plašim se.
A sve što smo nekada hteli,
bilo je da se nađemo u šumi,
i da beremo savršeno pravilne
šišarke.
HOOCHIE COOCHIE PEOPLE
Strogo je čuvana tajna
da kroz život treba ići
samo plesnim korakom.
Blues, jazz i soul
kao sveto trojstvo
ljudi što smeju biti srećni
do uništenja.
Ljudi što smeju biti srećni.
Na tvoj cinizam,
rećiću ti – hoochie coochie dušo,
i dok otrovno budeš škripao
pozadinski
udahnuću soul za dušu,
srećna jer još imam,
dušu za soul.
I prepustiću se,
jazz-u dok struji kroz krv,
blues-u što me trese,
kao hoochie coochie dušo.
Kao ljudi što smeju biti srećni
do uništenja.
Kao ljudi što svoje uništenje
propuste kroz žice, reči,
kroz vazduh,
kroz strujanje,
kostiju, krvi, usne harmonike.
Hoochie coochie dušo,
kao magična reč koja me brani,
kao magični ritam,
ritam i bluz,
kao u nekom kadilaku otvorenog krova,
kroz prazne prave puteve.
Blues, jazz i soul
kao sveto trojstvo
ljudi što smeju biti srećni
do uništenja.
Ljudi što smeju
biti
srećni.
I tihi vapaj,
dok se telo pokreće i izvija.
Hoochie coochie dušo,
za hoochie coochie ljude.
(Hoochie coochie je vrsta provokativnog trbušnog plesa nastalog u 19 veku na jugu S.A.D. i poznata bluz pesma koju je Vili Dikson napisao za Madi Votersa.)
VOĐENJE LJUBAVI
Još se nisi probudio
srećo
kada sam se pojavila na vratima.
Uvlačiš me u svoj san ne znajući
da na sebi nosim svu
prašinu pređenog puta,
koja mi se zalepila
za ruke,
noge,
leđa,
što ih razvlačiš po tvojoj
modro crvenoj posteljini.
Još se nisi ni probudio
srećo
a ja na sebi nosim
svu prašinu,
svo blato,
i lepe mi se
ruke,
noge,
leđa.
Još se nisi ni probudio
srećo,
i misliš
vodimo ljubav,
a ja još uvek bežim
sa prašnjavog puta
u neku nečitku poeziju tvojih ruku,
i slušam.
Izvijam se,
zatvaram oči
i čekam da reči utihnu,
da začujem bluz i prašinu kako se sleže.
***
Tvoj nos
oba mala prsta,
predeo između očnog kapka i obrve,
ušnu resu,
dve štrčeće dlake na grudima,
i predeo oko kukova...
Volim.
Čudno je samo kako
zbog,
tvog nosa,
oba mala prsta,
predela između očnog kapka i obrva,
ušne rese,
dve štrčeće dlake na grudima,
i predela oko kukova...
Želim da postanem,
bolji čovek.
...
Sara Radojković, rođena je 1989. godine u Beogradu. Dok je završavala Gimnaziju "Sveti Sava", objavili su joj jednu priču i jednu pesmu u "Rukopisima 30" i "Rukopisima 31", zborniku koji je prvi nakon rata devedesetih započeo kulturno (književno) povezivanje mladih sa prostora bivše Jugoslavije. Zatim upisuje Fakultet Dramskih Umetnosti, odsek dramaturgije. Na Festivalu Internacionalnog Studentskog Teatra, 2010-te rediteljka Maja Maletković režira javno scensko čitanje njene drame "Još jedan dan". Radila je i kao dramaturg na pozorišnoj minijaturi ispirisanoj dramom "Galeb", A.P. Čehova takođe sa rediteljkom Majom Maletković. Predstava je izvedena na Sterijinom pozorju. Radila je kao dramaturg/scenarista na završnoj predstavi/priredbi "Radosti Evrope", najstarijoj manifestaciji dečjeg stvaralaštva, izvedenoj u Sava Centru. Objavila je prvu zbirku pesama "Hoochie Coochie, vinjak i bluz" u izdavačkoj kući Alma, 2011.
Faruk Šehić: KNJIGA O UNI (odlomci)
IDI, DOVRŠI TO NEBO (jedna od priča Mikine dece)
Samo mrtav pesnik je dobar pesnik
Na kutku belog oblaka – spava nejasna tuga (Milena Pavlović Barilli)
KNJIŽARA ili zalud svjetlo slijepima
KOM(I)SIJSKI RAD ili pokriće za nehtijenje
Susret sa Mišelom Bitorom: Ništa nije ozbiljnije od igre
Danijel Bogdanović, Svaka priča ima svoje zahtjeve
Novosti na hrvatskoj književnoj SF sceni: razgovor sa Davorinom Horakom
Revolt je nemoguće ugasiti (INTERVJU: GORAN KARANOVIĆ, pesnik)
Njegošoidi na slobodnom tržištu
Moj muž Daniil Harms: Memoari Harmsove udovice
Temat o mostarskoj mlađoj pesničkoj sceni

Prošlo je sedamsedest godina od smrti Virdžinije Vulf. Zarad sećanja na veliku književnicu, predstavljamo vam snimak njenog glasa dok čita sopstveni esej „Craftsmanship” za emisiju BBC-ja emitovanu 29. aprila 1937. godine. Poslušajte!
Pesmu Gđa Faust britanske pesnikinje Kerol En Dafi, dobitnice nagrade T.S. Eliot (2006), ali i domaće a međunarodne nagrade Branko Radičević (2011), možete pročitati na stranama Kulturnog dodatka Politike, na ovom linku.
O pronicljivoj, razumnoj i nadasve poštenoj kritici medija koju je okupljenim novinarima upriličio Ginter Gras, možete čitati ovde.
Izdavačka kuća “Booka” objaviće novi roman Frederika Begbedea "Ljubav traje tri godine". Vest o tome možete pročitati na ovom linku, a njegovo gostovanje u emisiji „Nedjeljom u dva” (novembar 2007) pogledati ovde.
„Guardian” je nakon izjave književnika i nobelovca V. S. Naipaula da mu nijedna žena nije ravna u pisanju, osmislio test u kojem se nudi 10 odlomaka iz 10 različitih knjiga, a vi morate procijeniti radi li se o autoru ili autorici. Guardian-ov test i sami možete „isprobati”...
Pisma koja je Mileva Marić-Ajnštajn pisala svojim kumovima iz Ciriha od 1935. do 1941. godine u Novi Sad, objavljena u knjizi “Dragi moji kumovi”. Opširnije.

Američki pisac Philip Roth dobitnik je međunarodne književne nagrade Man Booker. Vest o tome pročitajte ovde .
Kritika je uglavnom bila suglasna, Wallace je dostojni nasljednik Pynchona i DeLilla, najtalentiraniji američki prozaik koji se pojavio u posljednjih 30 godina. “Književnost treba opisati što to znači biti jebeno ljudsko biće. Želim pisati strastvenu moralističku prozu”, govorio je David Foster Wallace. Ovih dana objavljen je njegov nedovršeni roman “The Pale King”, djelo na kojem je radio desetljeće pred smrt. Opširnije.
Beograđanka Tea Obreht dobitnica je ovogodišnje britanske "Orindž" nagrade za svoj prvi roman "Tigrova žena" (The Tiger's Wife) o nedavnim sukobima na Balkanu. Knjigu će objaviti izdavačka kuća „Laguna”, pa će ona, od septembra, biti dostupna i našim čitaocima. Saznajte više!
Dobitnik glavne književne nagrade ovogodišnjeg sajma knjiga u Leipzigu 28-godišnji je Clemens Johann Setz. On je u jednom intervjuu rekao: 'Realizam je najlakši put da bi se došlo do srži jednog lika ili priče. Zbog toga se mnogi pisci zaustavljaju kada imaju priliku otići u nadrealno ili fantastično, jer smatraju da se to ne uklapa. Ali u znanstveno-fantastičnom je itekako moguće opisati jednu figuru, čak mnogo bolje nego jezikom svakodnevice. Za mene je to pitanje iskrenosti.' Saznajte više.
"Vavilonska kula od knjiga", impresivna umetnička instalacija sagrađena od 30.000 knjiga napisanih na raznim jezicima sveta, podignuta je na San Martinu, centralnom gradskom trgu Buenos Airesa, povodom proglašenja tog grada od strane UNESCO-a za svetsku prestonicu knjige 2011. godine. Kako, pročitajte ovde.
Thomas Pynchon vjerojatno je kandidat broj jedan za status najvećeg suvremenog američkog književnika. Kao da nema dovoljno bizarnih stvari povezanih s Thomasom Pynchonom, osmi maj od sad će u javnosti biti poznat i kao Dan Pynchona .
У Европи сада имамо врло добре законе, и ако је судити по „папирима” жена је равноправна мушкарцу. Међутим још увек је јака традиција дискриминације – каже за „Политику” Дача Мараини. Опширније.
Književni portali:
Za ljubitelje SF&F-a:
Online knjižare:
Besplatne e-knjige:
Književni blogovi:
Sajtovi pisaca:
Ostalo
------
Naruči od autora
------
Potražite bh. izdanje hit romana ''Var'' u knjižarama izdavačke kuće ''Zalihica'' ili naručite svoj primjerak online na ovom linku!
------
Sve što vas zanima o autoru romana Krvoslednici, Manchester City Blues i WAR možete naći na: Sajt pisca - Saša Stojanović Čarli
------
Ovdje možete reklamirati svoj rad, knjigu, blog ili neku četvrtu književnu dranguliju. Cijena simbolična, prostor ponuđen! Javite se! (knjizevnost.org@gmail.com)