Irena Lukšić, književna prevoditeljica i urednica biblioteke »Na tragu klasika« izdavačke kuće Disput, za koju je posljednje tri godine dobivala nagradu Kiklop, okupljenima se obratila tekstom u kojem se osvrnula na vlastitu ljubav prema knjigama i književnosti, ukazavši pri tom na privilegirani položaj onih koji se bave knjigama, posebno književnim prevođenjem, no i upozorivši na njihovu veliku odgovornost prema čitateljima.
Kao što govori i sam naziv okrugloga stola, u središtu razgovora bilo je ispitivanje uloge prevođenja u književnosti te mogućnost odupiranja isključivo tržišnoj regulaciji položaja knjige, posebno u svjetlu biblioteke »Vrhovi svjetske književnosti« s kojom su, na određeni način, povezani svi sudionici. Iva Grgić Maroević istaknula je imperativ kontinuiteta prevođenja na vrhunskoj razini kao praksu edicije »Vrhovi svjetske književnosti«, makar pod cijenu nekih kompromisa, kao što su, primjerice, ukidanje zlatotiska ili smanjenje honorara prevoditeljima, a sve kako se ne bi dovelo u pitanje objavljivanje kvalitetnih prijevoda vrhunske svjetske književnosti, odnosno djela iz književnoga kanona.
Spomenuta edicija samom je svojom reputacijom jamčila čitatelju vrhunski prijevod, kao i kvalitetan predgovor ili pogovor nekog od cijenjenih stručnjaka, rekla je Iva Grgić Maroević. Svi sudionici skupa složili su se kako je upravo ta biblioteka promicala najviše standarde u deset godina svojega postojanja, posebno na planu književnih prijevoda, donijevši pri tom i neke klasike koje hrvatski čitatelji dosad nisu imali prilike čitati. Dalibor Blažina naglasio je kako su »Vrhovi svjetske književnosti« dali priliku nekim zaista vrhunskim djelima koja se inače teže probijaju do izdavača te samim time i do čitatelja, navevši kao primjer Witolda Gombrowitza.
No, pri tom se osvrnuo i na nepovoljan omjer objavljenih djela lirike i drame u odnosu na prozna djela. S time se složio i Josip Užarević, koji je rekao kako je u ovoj biblioteci, u kojoj je do sada objavljeno stotinjak naslova, samo sedam knjiga lirike.
Uz Josipa Užarevića, još jedan od onih koji su od pokretanja te biblioteke bili u uređivačkom odboru jest Sead Muhamedagić, koji je istaknuo važnost kvalitetnih recenzija, odnosno recenzenata, s čime se složio i Mladen Machiedo. Machiedo je kao jedan od uzroka nezainteresiranosti stručnjaka u tom pogledu naveo činjenicu da se sveučilišnim profesorima više ne boduje prevodilačka aktivnost. Pri tom je kritizirao i Bolonjski proces, koji ograničava studentsku literaturu na knjige koje imaju manje od tristo stranica.
Iako je ovaj okrugli stol vezan uz ediciju »Vrhovi svjetske književnosti«, njegovi su sudionici zapravo otvorili Pandorinu kutiju književnog prevodilaštva, upozorivši na čitav niz problema s kojima se ono suočava u nas, prije svega na srozavanje kvalitete prijevoda zbog nerazumnih tržišnih zahtjeva u vremenu koje kvalitetu stavlja na posljednje mjesto radi brze i lake zarade.
Stan od Tolstoja
Mladen Machiedo je kao usporedbu između teške situacije u kojoj se prevoditelji nalaze danas i one nekada naveo primjer jednoga prevoditelja Tolstoja koji je prije nekoliko desetljeća samo od prijevoda toga pisca sebi kupio stan – nešto što je u današnjem valoriziranju književnog i prevoditeljskoga rada potpuno nezamislivo.
(Neven Svilar – vjesnik.hr)
