Druga večer, ‘Trećih dana Književnog kluba Mostar‘, punudila je Mostarcima, raznolik umjetnički program.

Pod simboličnim nazivom D-Day na dan iskrcavanja Savezničkih snaga u Normandiju – mostarske ljubitelje kulture dočekala su čak tri uvezana programa.

Prva na repertoaru se našla Večer antiratne poezije, koja je započela u 20 sati u Narodnoj biblioteci na Luci, a ovu večer protkanu emocijom, sjećanjem i u neku ruku sevdahom (jer sevdah je po riječima pjesnika antiratni) organizirali su mostarski studenti književnosti i članovi Književnog kluba Mostar.

”Cilj ove poetske večeri je da mi, kao studenti književnosti, progovorimo antiratnim stihovima pjesnika iz različitih dijelova svijeta i različitih vremenskih epoha kako bismo iznova pokazali da je čovjekova etička misija bilježiti apsurd rata i stajati na strani žrtve“, poručuje jedna od organizatorica Fatima Trbonja.

Jer kako kroz pjesme ovi mladi umjetnici ističu; ‘Umjetnost odražava stvarnost, realnost, bez nje nema ništa‘.

Nakon poezije pune bolne emocije i sjećanja, književna večer se preselila u MC Pavarotti, gdje je organizirana književna večer; s književnom zvijezdom, urednikom, sveučilišnim profesorom, izdavačem, kritičarom, analitičarom i zabavljačem Nenadom Veličkovićem.

Književni razgovor vodio je Elvedin Nezirović, koji je mostarskoj publici predstavio lik i djelo već dobro poznatog bh. autora.

Veličković je kroz anegdote ispričao, kako su zapravo njegove zbirke knjiga i pjesama nastajale, te je objasnio svoj način viđenja književnosti.

“Književnost se treba boriti protiv zla, ne protiv dosade. Uživam u ovome što radim, tražim probleme, i na jedan satiričan način ih pokušavam obraditi i prikazati, i drago mi je kada čitatelji mogu vidjeti način na koji sam ja razradio neki problem“, rekao je Veličković, jer kako kaže ‘radim i živim književnost, zahvaljujući njoj stekao sam puno vrednota‘.

Nezirović je istaknuo, kako Veličkovića često uspoređuju s Andrićem, no on je rekao ‘normalno da mi je drago što me uspoređuju s njim, ali to nije dobro, jer mislim da su mene precijenili, a Andrića podcijenili. ‘To je bogohulje’.

Na pitanje bez kojih knjiga se ne može zamisliti ovaj književnik, on je odgovorio ‘sve knjige su potrebne, pročitane i nepročitane, nova tehnologija je super stvar, volio bih da nam je svijet bogatiji da svi svi mogu imati moderne telefone, tu može stati toliko tih knjiga, koje ne zauzimaju prostor’.

Poprilično jednostavan, a opet tako intrigantan, ovaj umjetnik ističe, kako je po njegovom ‘skromnom’ mišljenju njegova najbolja zbirka pjesama ‘Školokrečina‘, koja sadrži zbirke priča učenika osnovne škole, koje rade po Hrvatskom, Bosanskom i Srpskom planu i programu.

To je zapravo analiza čitanki, koje djeca moraju čitati, analiza i tumačenje obrazovnog programa, koji nameće ‘krive vrijednosti‘. Veličković je čitanje jedne od priča iz te zbirke, popratio komentarima čitatelja, koji kažu ‘kada počnemo čitati Školokrečinu, na početku se samo smijemo, ali kada dođemo do kraja, ne znamo bi li se smijali, plakali ili povraćali, što naša djeca uče’. No Veličković to ističe kao pozitivno, jer sve više se ljudi počinje buniti protiv onoga što im djeca uče u školama. A svoj razgovor, je završio zahvalom i naravno, anegdotom o učeniku i profesoru.

Umjetničku večer je na kraju začinio akustični koncert mostarske grupe Vas Legas, koji je ovom prilikom promovirao album Hardcore dani, te su prvi put pred publikom svirali akustičnu verziju materijala s istoimenog albuma.

6. 05. 2013.

izvor: bljesak.info