– Gdje živite?

– Zivim u Zenici.

– Popularno pitanje za većinu ljudi koji se bave književnošću – Od čega živite? Je li umjetnički rad dovoljan?

– Naravno da je neizvodljivo i pokusati zivjeti od stvaralastva. Tim vise ukoliko podilazite (ne)ukusima danasnje citalacke publike koja hrli za senzacionalizmom u autorovom zivotu ili djelu. Malo je prostora za objektivne literarne vrijednosti. Medjutim, u pitanju je izbor koji moze svako naciniti.

– Bavite se publicistikom. Pišete poeziju, prozu i dramske tekstove. Bi li nešto izdvojili?

– Inspiracija artikulise formu u koju ce biti “pohranjena” i to je periferno. Ako se krecemo ka eksperimentu ne bi trebali nikada da smetnemo s uma bazni iskaz koji forma (u kojoj zelimo da artikulisemo ideju) namece. Eksperiment kao nadogradnja.

– O čemu govori ”Paris ili zalud je razapinjati Krista”?

– Dramski tekst “Paris – ili zalud je razapinjati krista” krece se u dvije ravni:
a) teatroloska; pokusava da trasira ideju da mit nije nesto nadnaravno vec likovni izricaj stvarnosti. I taj koncept sam nazvao teatrom refleksije; u sustini refleksija mita na stvarnost i
b) moralni problem incesta (sadrzajnost).

– Ta predstava je nedavno izvedena u inostranstvu?

– Zadovoljstvo mi je biti autorom dramskog teksta koji je prepoznat u izricito jakoj teatarskoj zemlji kao sto je Poljska i postavljen na pozorisnoj sceni u Krakowu. Naravno, to je povuklo za sobom mnoge reakcije i pozive na suradnju i iz drugih zemalja. Ali o tomu neke druge prilke; volim govoriti o necemu u svrsenim glagolskim vremenima.

(Knjizevnost.org)