Izdavačka kuća Buybook će 20. augusta 2013, u 20 časova, u okviru Summer Book Festa bosanskohercegovačkoj publici predstaviti nizozemskog autora marokanskog porijekla Abdelkadera Benalija i njegov roman Glas moje majke.

“Migracija nas je raspršila diljem ovog kontinenta kao da smo sjemenke maka na starom hljebu koji se zove Evropa. Sastajemo se da udaramo u zamišljeni bubanj, pjevamo pjesme o prošlim danima, i da oživimo sjećanja. Zaborav ubija srce migranta. Ako ga zaborave njegova djeca, čudovište migracije će progutati svaki komad njegovog bića.”

U romanu Glas moje majke Abdelkader Benali se vraća svojim korijenima i književnosti koju je otkrio kao dvadesetogodišnjak. Književnosti koja mu je oblikovala život i kojom pokušava odgovoriti na pitanje kako je biti prva ili druga generacija emigranata.

“Bio sam ptica koja pokušava da odleti k raju da tamo položi jaje”, kaže protagonist romana Glas moje majke, uspješni mladi fotograf.
Fotograf se sjeća roditeljskog doma u Rotterdamu gdje njegova majka leži bolesna. Godinama ona iz sebe nije pustila ni glasa; jela je, i pila, i molila se u tišini. A kad se njen sin čuje ne samo s očajnim ocem, već i s njom, zna da je došlo vrijeme da se vrati kući.

Kad stigne kući, polako shvata zašto je majka toliko dugo živjela u tišini. Imala je dva sina, blizance, (koji su se lijepo dopunjavali “poput leptirovih krila”), jedan je poginuo u tragičnoj nesreći u Maroku kad je bio vrlo mlad. Šta se događalo postepeno se otkriva kroz bilješke koje je dječak pisao na nagovor svog učitelja nizozemskog o putovanju žutim mercedesom, s roditeljima, bratom i teglom kikiriki putera.

To zlokobno putovanje dovelo je do njegove smrti, unesrećilo njegovog oca, bez glasa ostavilo njegovu majku, i natjeralo njegovog brata blizanca, budućeg fotografa, da napusti roditeljski dom, ispunjen krivicom i ogorčenošću. Tragična priča je skok u mrak koji prave emigranti kako bi uspjeli u novom svijetu. Ili kako bi se vratili iz novog u stari svijet.

Neki, poput mladog fotografa, koji se svim silama bore za kvalitetniji život, uspiju. A opet, fotograf se ne može u potpunosti posvetiti ženi i sinovima, koji su također blizanci. Drugi, s istovjetnim sposobnostima, beznadno propadaju.

Roman Abdelkadera Benalija Glas moje majke izlaže, bez klišea, bez predvidljivosti, bolan unutarnji sukob i tragičnu sudbinu emigrantske djece i njihovih roditelja.

“Ne razumiju google jezik kojim govore njihova djeca. I od svih tih žalbi ova posljednja izaziva najviše zbunjenosti. Više ne prepoznaju ni ono što su sami stvorili. Stvorili iz ugruška, kako kaže Kur’an. Allah stvara iz krvi, Nizozemska iz vode, i u tom poretku stvari emigrant spaljuje svoje snove. Djeca tvoje krvi su izrasla u briljantnu kopilad, briljantnu, ali tebi pomalo stranu, korisni samo i jedino drugima, u tom velikom, slobodnom svijetu u kome niko ne čuje kuckanje tvog vaspitnog štapa; izmakli su tvom redu – veze su presječene, njihove usne sjajne, zubi dobro sređeni – i u stanju su da zaborave, moj Skakaču.”

Abdelkader Benali rođen je u Ighazzazenu, u Maroku 1975, ali je s roditeljima došao u Nizozemsku kad su mu bile četiri godine.  Piše romane, priče, poeziju, putopise i pozorišne komade, ali i književne recenzije. Stalni je kolumnist u najvećem nizozemskom dnevnom listu, De Volkskrant.  Za prvi roman Vjenčanje na moru bio je 1997. nominovan za prestižnu nagradu Libris Literatuurprijs, koju je dobio 2003. za drugi roman, Dugo očekivani. Uz romane Pješčanik  i Glas moje majke to su mu ujedno i najpoznatija književna djela.

Bio je i novinar, ratni izvještač s Bliskog istoka. U Nizozemskoj je poznat i po izvrsnim TV-emisijama kao što su, naprimjer, Pisac i grad i Benali o knjigama. Djela Abdelkadera Benalija su prevedena na desetak svjetskih jezika, između ostalih na engleski, španski, njemački, talijanski.