Na ruske velike ekrane dolazi film „Rasputin“ o jednoj od najtajanstvenijih povijesnih ličnosti kraja Ruskog Carstva. Glavnu ulogu odigrao je glumac Gérard Depardieu koji je nedavno postao ruski državljanin.
Zašto vas je zainteresirao lik Rasputina?
U jednom trenutku osjetio sam prisnost s tim likom. Obje moje bake bile su proročice i hipotizerke. Vidio sam dosta takvih likova u svojem životu u različitim državama, različitim prilikama, različitim dvorcima. A istovremeno taj je lik vrlo ruski, pun ideala, monolitan. Živio je u jednoj nemirnoj epohi. Tad su pale gotovo sve europske monarije, pukli su savezi, događale obostrane izdaje država.
Tko vas još od ruskih junaka privlači?
Junaci iz djela Dostojevskog, Gogolja, Čehova. Privlači me jako lik Porfirija Petroviča, oca Karamazova, kneza Miškina.
Smatrate li da dotjerani Europljanin može dobro odigrati zapuštenog ruskog muškarca?
Ne radi se o tome da se odigra Rus, nego o tome da se postane povijesni lik. Kao u bilo kojoj drugoj umjetnosti ili sportu. Zar tamo postoje nacionalnosti? Na utjelovljenje lika ne utječe podatak odakle dolazi glumac. Kad je Vladimir Visocki dolazio nastupati i pjevati u Francuskoj, publika nije dolazi gledati Rusa. Gledatelji su uživali u predstavama i slušali pjesme.
Puno putujete po Rusiji. Nakon Europe ruska provincija vam je vjerojatno dosta nerazumljiva.
Volim se upoznavati te provoditi vrijeme s Rusima, a volim jako i selo. Tamo nema neke pretjerane ceremonije, sve je jednostavno, prirodno. I sam se rodio u provinciji. Osim toga, u Rusiju dolazim već 25 godina. No trenutno sam osjetio da moram ovdje ostati dulje. Ukazana mi je bila velika čast te sam dobio rusko državljanstvo. Ponosim se s time. Puno se pisalo o tome u masmedijima, ali to nisam tražio.
Pisalo se i tome da želite otvoriti restoran u Moskvi. Čime namjeravate privući publiku?
Imam nekoliko restorana u Parizu. Nikad si nisam postavljao pitanje kakav mora biti restoran da bi se ljudima svidio. Jednostavno sam otvarao restorane s dobrom kuhinjom i ljudima koji mi odgovaraju. Moji restorani su uvijek puni. Ako se odlučim za taj korak, u Rusiji ću napraviti istu stvar. Meni je važno da ljudi znaju što se nalazi u njihovom tanjuru, odakle su dovezene ili kako su proizvedene namirnice. Privlači me kuhinja s tradicionalnim jelima.
Francuzi su uspjeli Depardieua vidjeti još u prosincu 2011., u redateljskoj verziji Joséa Dayana.
Film su snimili u rekordnom roku – za 26 dana. Prvo prikazivanje „Rasputina“ u Parizu su organizirali za potomke ruske emigracije. Na Božić su ga pokazali na televiziji. Bilo je u planu da će film u Rusiju doći u ožujku 2012., nakon predsjedničkih izbora, ali je stvar tad propala.
Depardieu tvrdi da je francusku verziju uspio pogledati Vladimir Putin.
Imao sam nekoliko susreta s tadašnjim premijerom Putinom. Dao sam mu scenarij i rekao: „Morate ga pročitati i reći što vam se sviđa“. Puno nam je pomogao, rekao je glumac.
Ako postignu uspjeh s „Rasputinom“, Dayan i Depardieu žele nastaviti „ruski niz“. Radi se o ekranizaciji Puškinove „Kapetanove kći“, „Braće Karamazov“ i drugih velikih ruskih djela.
Redatelj ruske verzije „Rasputina“ bio je Iraklij Kvirikadze, koji je, prema njegovom priznanju, napravio drugačiji, ruski film.
Depardieu pronicljivo govori o bogi i grijehu glasom Sergeja Garmaša. Rasputinovo rodno selo u Sibiru u potpunosti odgovara „neumivenoj Rusiji“, likovi se neprestano krste i (ili) opijaju, a Depardieu u ogromnoj raskopčanoj kratkoj bundi podsjeća na medvjeda.
