Pojedinosti sižea pa čak i korice do poslednjeg momenta su držane u tajnosti, a sam pisac se starao da što je moguće ređe za medije govori o svom novom romanu koji se pojavljuje tačno 30 godina posle njegovog blistavog književnog debija „Ime ruže“(Il nome della rosa) blagodareći kojemu se profesor univerziteta u Bolonji , dotada popularan samo u krugovima naučnika –semiotičara ,vinuo u sazvežđa svetske književnosti.
Radnja romana „Praško groblje „ počinje da se odvija u Parizu u martu 1897. g. , a glavni junak je izvesni kapetan Simonin,avanturista i falsifikator novca koji radi za tajne policijske službe bar polovine evropskih država , istovremeno kujući zavere i pripremajući atetante .“Nastojao sam da od njega stvorim najciničniju i najodvratniju figuru u celoj svetskoj književnosti „,izjavio je Eko.On je dalje objansio da „likovi tog romana nisu izmišljeni .Sve su to realne ličnosti osim glavnog junaka , uključujući i njegovog deda,autora zagontne poslanice opatu Banuelu,od koga potiče sav savremeni antisemitizam“, naglasio je auotor „Praškog groblja“.
Tema Jevreja i antisemitizma je kjlučna u ovom romanu, premda je Praško groblje mesto gde su sahranjeni tvorci Holema, rabini Jehida Lav ben Bacalel. Eko se od 2005. godine intezivno bavio „Protokolima sionskih mudraca“ u kojima je navodno raskrinkana svetska jevrejska zavera, a koji su ustavri bili falisfikat .On je napisao predgovor za knjigu „Tajne istorije sionskih mudraca „ koja je objavljena u izdanju Finaudi.
Po rečima autora , „Praško groblje „ pripada žanru romana sa produžecima koji je bio veoma popularan od sredinom XIX (uparvo u takvoj formi su objavljivana mnoga dela Aleksnadra Dime) sve do polovine XX veka , pa su čak i ilustracije rađene u tom stilu kako bi obradovale čitaoca nostalgičnog prema knjigama svog detinjstva .
„Devetnaesti vek je bio bogat događajima koji su više ili manje ili bili čudovišni i zagonenti . Tu je i nerazrešena zagonetka smrti italijanskog pisca i publiciste Ipolita Neva, pa falsifikovani „Prtokoli sionskih mudraca „ koji su nadahnjivali Hitlera ,afera Drajfus i beskonačne intrige koje su plele tajne polocije najrazličitijih zemalja, i masonske lože, i jezuitske zavere.Ta i slična zbivanja bili bi dostoijni romana u nastavcima kad se ne bi radilo o origanalnim dokumntima „komentariše Eko.On je obećao da će se u knjizi pojaviti „ falsifikati i zavere , efektni preokreti ,podzemlje, leševi, brodovi koji se zaleću u vazduh iznad vulkanskih uzvišenja ,zaklani opati,notarijusi sa veštačkim bradama, histerični satanisti, koji predvode crna društva“…Na taj način, veruje Eko, „Praško groblje „će sa zadvoljstvom pročitati „čak i onaj čovek koji uopšte ne sumnja da se sve što je opisano zaista i dogodilo u stvarnosti, koji se ne razume u književnost pretprošlog veka i koji se veoma ozbiljno odnosi prema svemu što je napisao neki tamo Den Braun“.
Idelani čitalac je za autora „Praškog proleća „ onaj „ko zna ili sluti da se radi o realnim događajima ,počinje da se oseća nesigurno dok se tokom čitanja na njegovom čelu pojavljuje znoj , izbegava da u stanu ostavi neku prostoriju neosvetljenu, uveren sve više i više da se nešto slično može deseiti danas, čak možda baš u ovaj čas. „ Ovo je inače šesti roman bolonjskog profesora semantike.Prethodni „Volšebni plamen kraljice Lonae „ pojavio se 2004, , a prvi koji ga je učinio slavnim, „Ime ruže“ ugledao je svet u jesen 1980.
Branko Rakočević
knjizevnost.org