0

Julija Mateljan; Kako smo čekali i lovili

te vruće ljetne noći

bez mjeseca

čekali smo

u svjećarici maloj

u dvije male svjećarice

s ribarima

i na velikom brodu koći

mi smo čekali pjesmu

oni su lovili srdele

bilo je tiho

tako mora biti

kad se čekaju velika jata

pjesama i srdela

na velikom brodu

moj otac

i još nekoliko uspavanih ribara

moj otac ne spava

on je sabran i ozbiljan

jer posao mora uspjeti

očekuje zov svjećara

sa dviju malih barki svjećarica

mi smo prisutni svugdje

prebacujemo nevidljivim

instrumentima svoje

prisustvo

mi smo uljezi legalni

i mi ne spavamo

uzbuđeni smo

odavno nije bilo pjesme

možda nam se posreći

nastane komešanje

vikanje dozivanje

nismo više imali vremena

preskakati

ispod naših brodića

razigralo se jato

srebrno ogromno

govorilo se o kvintalima

vagonima tonama

veliki brod s velikom svijećom

upalio je motore

mali brodovi

lagano su privodili jata

blizu velikog glavnog broda

veliki brod spustio je veliku mrežu u more

napravio krug stegnuo mrežu

male svjećarice izvlačile su se iz kruga

polako

i započelo je potezanje mreže

snažno i odlučno

promatrali smo mirisali

snažne ruke ribara

njihovi zadovoljni pogledi

brod koća je bio prepunjen

imali smo osjećaj da bi mogao potonuti

cigareta u uglu usana

moga oca

ponosno se ljuljala i dogorijevala

a mi koji smo došli

uloviti makar malu pjesmicu

uspjeli smo

zakačiti djetinjstvo

(mrvicu za alisu)

(fotka: moj otac, proarte ribar, i njegova ribarska družina krajen sedandesetih /fotograf je ivo šperanda/)

by Barezi

Objavljeno u: Poezija&Proza

Spremi

Komentariši

Submit Comment
© Književnost.org.  | SitemapVideo Sitemap  |