Odluka o putovanju

Jutro je svanulo u magli, Lek je osjećao veliku i čudnu uzbuđenost. Taj mirni i razboriti čovjek je brzo koračao ispred svoje kolibe.

Njegove kao nebo plave oči su se napunile suzama. U jednom trenutku je samo promrmljao:

– Mora se mora.-

Pred kolibu je izašla Buga, u ruci je imala torbu od jelenske kože u kojoj su se nalazile sušene bobice raznih biljaka, fermentirano kozije mljeko i veliki komad sušenog mesa. Nježno je pogledala Leka. Osjećala je njegovu zabrinutost i tugu.

-Pusti sad to Lek, znam da ti je teško ali mislim

da si donio pravu odluku za cijelo pleme.-

Lek je pokretom glave odobrio Bugino mišljenje, pružio je ruku da uzme torbu te rekao:

– Donesi mi moje koplje, luk i strijele.-

Ona je brzo ušla u kolibu

i donjela mu njegovo oružje.

-Pazi na djecu ne želim da niko iz naselje prelazi dalje od Velikog jaza a Ljudevitu reci da pojača straže na zapadnom obronku.-

-Hoću – izusti Buga.

Lek dotače Bugu po ljepom obrazu, okrene se

i krene putem koji je vodio iz naselja.

Kada se dovoljno udaljo od nje da ju više nije moga čuti Buga je zajecala.

– Samo da se vrati živ. –

(ulomak iz romana u nastajanju)

by Barezi