Međunarodna kulturna manifestacije: 4. Novosarajevski književni susreti – 2010…
Kada se razmišljalo o utemeljenju književne manifestacije 2007. godine nije se ni sanjalo da će „Novosarajevski književni susreti“ dobiti neko značajno mjesto u konteksu bosankohercegovačkih književnih manifestacija, a kamoli regionalnih. Međutim, ispostavilo se da programska profilizacija koja omogućava afirmaciju manje poznatih, a kvalitetnih pisaca, te otvaranja prostora za mlade literarne talente je presudni momenat koji je za relativno kratko vrijema, od četiri godine, te otvorenost za saradnju na regionalnom nivou, lansirao Novosarajevske surete u vrlo atraktivnu manifestaciju – koja danas prevazilazi kapacitete KNS-a, jer mi djelujemo u veoma skromnim uvjetima za rad. Došli smo do tačke kada entuzijazam ne može da nadomjesti sve one zahtijeve koje nosi jedna respektabilna međunarodna manifestacija. Održavanje ovogodišnje manifestacija je bilo neizvjesno uslijed izostanka finasiranja od strane naše općine, koja je do sada bila pokrovitelj – što se nije moglo predvidjeti. Znate, kada imate jednog pokrovitelja nije uredu da se traži rezervni – ali isto tako nije uredu da se blagovremeno i pismeno ne obavjesti organizator od odustajanja od pokroviteljstva.
Međutim, pošto imamo bogato iskustvo sa našom birokratijom – na vrijeme smo aktuelizirali alternativne opcije i izbjegli kolaps, te razočarali sve one nedobronamjernike koji su bili uvjereni da ćemo doživjeti krah. Program je realiziran u potpunosti bez kompromisnih rješenja, naravno, uz malu pomoć prijatelja!
Zatvaranje finansijske konstrukcije (problemi i nerazumjevanje zajednice)…
Naša lokalna zajednica, dakle, Općina Novo Sarajevo nema program za kulturu – čak, štoviše, nema ni službu za kulturu, već je taj segment svrstan u oblast „Društvena djelatnost“ – što je neprimjerena praksa, i rijetki primjer arogancije i nebrige prema potrebama lokalne zajednice. Uposlenici nisu za to krivi, čak su veoma ljubazni i profesionalci su u svom poslu – ali ih je neuviđajni birokratski aparat stavio u poziciju da su na meti neinformisanih i ambicioznih građana. Općina Novo Sarajevo već decenijama zatvara i ruši prostore za kulturu a ne otvara mogućnost da se njeni građani oplemene kulturno umjetničkim programima – već ih svode na, ne na „tamni vilajet“, već prahistoriju. Dakle, nema kina, jer su predratne zgrade srušene… kulturni centri su u rukama mešetara i nema ništa sa kulturom… galerija ili pozorišna scena je nedostižna apstrakcija – dakle, faktički jedan cijeli grad od 100.000 stanovnika, u centru prijestolnice države je u raljama kulturocida koji se odvija pred očima civiliziranog svijeta u srcu demokratske Evrope.
Šta je takvim likovima, koji se šicaju ciframa po Općinskom vijeću, gdje su razum i logika vezani za STUB SRAMA, poigrati se sa jednom književnom manifestacijom međunarodnog karaktera? Šta njima, ogrezlim u „materijalističkom naduravanju“, znači što se kroz Novosarajevske književne susrete njeguje i podržava jedna nova bosanskohercegovačka talentovana i kreativna literarna generacija – gdje samo kvalitetom se može obezbjediti afirmativan prostor, jer nas druge stvari ne znanimaju.
Dakle, sve u svemu, ništa novo u Novom Sarajevu – repriza civilizacijskog blama i regionalne bruke neuviđajne strukture vlasti, te, oslobađanje novih kreativnih implusa kreativaca što inspirišu i motivišu umjetnike i kulturne djelatnika na istrajnost i kvalitet, na putu afirmacije ideja,autorskog izražaja i djela. Što znači – idemo dalje, jer svjetlost u mraku nema alternative – osim da izgaranjem traje i obasjava puteve – u vremenu i prostoru.
Odziv ucesnika obzir na koncept samofinansiranja dolaska na manifestaciju…
U Sarajevo je doputovalo, po gruboj računici, oko 50 gostiju iz devet zemalja. Tradicionalno je najviše gostiju iz Slovenije jer njihove institucije za kulturu, a i lokalne zajednice – podržavaju saradnju sa Novosarajevskim književnim susretima. Povrh svega, to su kvalitetni pisci, muzičari… apsolutno odgovorni i profesionalni organizatori manifestacija, festivala, urednici revija – koji u KNS-u prepoznaju pouzdanog partnera, dakle, nešto što nije lako naći u današnjoj BiH. To potvrđuju pokloni od strane gradonačelnika Crikvenica iz Hrvatske i župnika Općine Dobropolje iz Slovenije koji su na neposredan i simboličan način podržali 4.NKS-2010, i omogućili da njihovi predstavnici doputuju i predstave se u programu manifestacije. Mi im se od srca zahvaljujemo i nadamo se da ćemo jednom doći u situaciju da im uzvratimo istom mjerom i gostujemu u njihovoj sredini – ali nisam siguran kada će to biti, ali se tome iskreno nadam. Ne trebam napominjati da osim gospodina Faruka Pršeša niko iz Općine NS, nije našao shodnim da posjeti program ovogodišnje manifestacije – koja je ponudila trodnevno bogato dešavanje. Drago mi je što se program polako dislocira iz Sarajeva, i nakon ovogodišnje promocije u Kreševu, zbirke „Sizif u mreži“, autora iz Slovenije, pjesnika Jure Drljepana – nadam se da će slijedeće godina program NKS biti u više gradova BiH… Mostaru, Zenici, Zavidovićima.
Podrška Udruženja pisaca BH…
Prisustvo Ibrahima Kajana na ovogodišnjim NKS-2010, u svojstvu novoizabranog urednika književne revije „ŽIVOT“, želim shvatiti kao početak jedne dinamičnije i sadržajnije saradnje sa Društvom pisaca BiH. Izlaganja gospodina Kajana u sklopu okruglog stola na temu „Međunarodna književna saradnja“ upućuju u samu bit prevazilaženja problematike zatvarnja pojedinih književnih krugova u lokalne mikro sredine i potiču opću otvorenu komunikaciju i kulturološku pozitivnu interakciju.
Nije javnosti nepoznato da su književni krugovi elitizirani u BiH, da se promovišu autori veoma diskutabilnog nivoa kvaliteta i kreativnog dometa, da jedni te isti godinama jednim te istim dodjeljuju priznanja i kljukaju ih nagradama, jer su one kadkad van programske logike… ali to nije razlog da se nove generacije mladih pisaca, i dakako, formiranih književnika koji autentično reprezentuju bogastvo bosanskohrecegovačke književnosti, ne organiziraju i ne ponude alternativu..
Medijska pokrivenost susreta…
Mediji su uglavnom cenzurisani, čast izuzetcima – mi to dobro znamo, jer su novinari spriječeni da svoj posao profesionalno obavljaju, a naši programi su pouzdan indikator u tom pogledu. Nisam siguran da će se to alarmantno stanje mijenjati dok se ovo društno ne uredi po uzoritim demokratskim normama. Ali, ipak, dovoljno se piše o Novosorajevskim susretima jer naš rad prate i mediji van Sarajeva i BiH, gdje se kvalitet prepoznaje.
Odnos Udruženja pisaca spram susreta…
U našem cjelokupnom društvu veoma je rasprostranjen metod neprimjerenog djelovanja javnih djelatnika. Mislim da javnost treba da se upozna sa takvom vrstom interne korespodencije, što ima služben karakter – gdje je očito po srijedi zloupotreba položaja pojedinaca, ili „samoelitiziranih grupacij”, u svrhu vršenja neprimjerenog pritiska na liberarne članove DPBiH. Mogu još o tome da razmišljam… i na način, da mi je poznato da se sa svih značajnih funkcija, na ovaj ili onaj način -putem raznih intriga, uklanjaju kvalitetni kadrovi koji svojim djelovanjem žele unijeti pozitivne trendove u opće društvene tokove.
Prisustvo i izlaganja književnika Ibrahima Kajana već su odjeknula u književnim krugovima naše regije i mnogi u tome vide unapređenje saradnje naših pisaca – kako unutar Bosne i Hercegovine, tako i u okvirima međunarodne kulturne saradnje. Takve ljude treba podržavati da učestvuju u aktivnostima gdje njihov rad cijenjen i visoko rangiran.
I u ovom slučaju se trebamo zapitati – kuda nas vodi naša samodestrukcija?, jer to naši susjedi tako vide, a u stvari je u pitanju perfidna destrukcija onih kojima nije interes da KVALITET PISANE RIJEČI bude u fokusu javnosti, već personalni marifetluci. Meni je drago što „minder pisci“ u širokom luku izbjegavaju Novosarajevske književne susrete – ali osuđujem što to osporavaju onima koji osjećaju prirodnu pripadnost otvorenim formama književne saradnje. Dakle, Ibrahim Kajan je ovim gestom pokazao da je VITEZ DUHA – i da je visoko iznad dometa prizemnih spletkarenja.
Ono što ćemo, kao iskustvo, ponijeti u naredne susrete obzirom da znam da će se odigrati…
To govori da si spoznao sušinu misije KNS-a, jer mi imamo namjeru da utemeljimo ovu menifestaciju u dugoročnom kontekstu, otvorenu za aktuelne kreacije u domenu pisane riječi – gdje će KVALITET biti u fokusu, bez obzira na formu, pa i autora. To je, ipak, nešto, što je revolucionarno u odnosu na stereotip književnih manifestacija u BiH, a pogotovo u Sarajevu – gdje se decenijama vrte jedni te isti likovi i „zlatnom prašinom“ mute vidike općeg društvenog prosperiteta. Nadam se da će i drugi smoći snage da o tome javno progovore – bez obzira na cijenu koju će zbog toga sigurno platiti, u vidu marginalizacije i šikaniranja. To treba da shvati kao vrlina a ne poraz – jer pobjeda je, u slučaju književnog stvaralaštva – osebijan umjetnički izražaj a ne sramno duhovno podaništvu, jer sigurno će se jednom podvući linija i na ovaj „dejtonski cirkus“ gdje su urušene sve norme univerzalnih civilizacijskih vrjednosti.
Dakle, naredni, peti po redu Novosarajevski susreti, su ustvari mali jubilej – i želja nam je da akcenat stavimo baš na pojedince koji su kroz svoje individualne i volonterske angažmane učinili da ova manifestacija se uzdigne u red atraktivnih regionalnih književnih događanja. To je stvarna snaga ovih susreta – jer je adekvatna društvena potpora izostala, što znači da bi se ideja u samom svom začeću ugasila da pojedinci nisu u ovu manifestaciju ugradili sebe i sve ono što smatraju općim dobrom. Lično sam im zahvačan zbog toga a to će biti prilika da im se na simboličan način i odužimo – jer su nas sve svojim plemenitim angažmanom zadužili, i svakao oplemenili onim najboljim što čovjek nosi u sebi.
Razgovor vodio: Emir Sokolović
