Nedavno je u izdavačkoj kući Connectum objavljena tvoja peta zbirka poezije “Mornarski Tango”. Zbirka je inspirisana pjesmom kompozitora Kurta Weila. Možeš li nam nešto više reći o tome?
Imao sam sreću da posljednju knjigu objavim u Connectumu, koja je po meni jedna od najboljih izdavačkih kuća u Bosni i Hercegovini, a knjiga vizuelno izgleda neobično i ono što je oslikano na naslovnoj strani otkriva atmosferu onog što je tekstualno sadržano unutar nje. Riječ je o knjizi koja zatvara moju poetiku nostalgije, koja je prisutna u svim mojim prethodnim knjigama. Osnovna tema knjige je fenomen Tanga, najuniverzalnijeg plesa, koji najbolje otkriva prirodu muškog i ženskog principa, a priča je ispričana iz rakursa mornara. Knjiga je nazvana tako po uzoru na jednu pjesmu Bertolta Brechta, koju je uglazbio Kurt Weil dajući joj atmosferu kabarea. Čitava knjiga ima taj dosluh sa tango orkestracijama, a ciklusi su koncipirani na taj način što su imenovani kao koraci Tanga. Kako se dinamizuje radnja u plesu, tako se dinamizuje i radnja knjige. U njoj progovara nekoliko lirskih subjekata iz različitih vremena, pa čak i odbačeni gramofon, koji se jada što je predat zaboravu. Ideju za knjigu sam dobio na jednom putovanju dok sam bio u Lisabonu, kad sam čuo kako Portugalci imenuju ples kao morna. U toj sam riječi dubljom semantikom otkrio njenu povezanost sa imenicom more i mortis, tako da sam i u toj riječi čuo eho plesa i mora. Eros i Thanatos su dva najvažnija stanja o kojima pjeva ova knjiga. Nisam propustio da pišem i o bosanskim usudima, a u knjizi odzvanjaju i fado melodije koje se fluidno stapaju sa našim sevdalinkama.
Kao svoju inspiraciju često si spominjao Borgesa kojeg smatraš “najkompletnijim književnikom”. Ko su suvremeni književnici koje bi izdvojio?
Kada to pominjem, to je zbog toga što je on izvanredno pisao u svim žanrovima, tako je ako uzmete da čitate njegovu prozu, poeziju ili eseje. On je oživio kult biblioteke i tvoreći fiktivne likove sopstvene literature pokazao kako ona nije samo obični mimezis, nego i to da je ono što je prikazano u knjigama nadrasta život. Smeta mi što se riječ mimezis tumači samo kao “oponašanje”, a zaboravlja se da je osnova te riječi kod starih Grka označavala i “pokret”, odatle mimika, kao pokret bez riječi, koji ponekad ima veći značaj od samih riječi, kao u teatru. Njegovi književni likovi, kao sintetski primjeri mana i vrlina dio su nečega što se imenuje kao “pseudo-dokument”, gdje on čitaoca ubijedi da su njegovi izmaštani likovi zaista stvarno postojali. To je moć literature. Tako da su književni proučavaoci uzalud tragali u povijesnim hronikama za njima. Inače, najveći književni meštri danas potiču iz Južne Amerike gdje je još živ kult čitanja i gdje su misao i osjećajnost još uvijek u sinergiji, a stvarnost je u dosluhu sa fantastikom. Od proznih pisaca našeg vremena izdvojio bih Maloufa, Tarika Alija, Trudela, Bolanja od stranih, a od domaćih Hemona, Bazdulja, Kovača, Jergovića, Sejranovića i Stelu Jelinčić. Rado čitam poeziju Jose Luisa Peixotoa, to je jedan mlađi portugalski pjesnik, pravi nasljednik Pesoe, zatim poeziju Adama Zagajevskog, a od pisaca iz regiona volim poeziju Danilova, Darka Cvijetića, Saše Jelenkovića, Momčila Bakrača. Od mlađih pisaca, tu su prije svih od pjesnika, Maja Klarić, Petar Matović, Slobodan Nikolić, Nikola Živanović, a od prozaista Berislav Blagojević i Lana Bastašić.
Smatraš da svaki pisac piše samo jednu knjigu, te da je tvoja poetika određena još u tvojim književnim počecima. Možeš li nam ukratko predstaviti poetiku Radomira Mitrića?
To je zbog toga što knjige smatram intimnim ispovjestima čije se ideje prenose na neki način iz pređašnjih u buduće knjige većim ili manjim dijelom. Pisac i kad piše o drugima zapravo piše sobom. Rimbaud je rekao jednu važnu stvar “Ja sam Mnoštvo i Mnoštva me misle”. Ipak živimo u vremenu kad su naše knjige neka vrsta poslanica koje se gube u moru beletrističkih štiva. Moja poetika je sadržana u tri riječi: Ostrvo, kula i svjetionik. Ostrvo kao princip izdvojenosti iz tehnokratskog svijeta, i čuvanja Sopstva, kula kao način odbrane, a svjetionik kao mogućnost da nekom pošalješ poruku. Moj poetski credo je najviše proistekao iz jedne Borgesove pjesme, koja se zove Himna i u kojoj on prošlost tretira na način kao da se ona događa i ovog trena, da nije mrtva. Dragoslav Dedović je jednom prilikom rekao da sam ja pjesnik mediteranske melanholije, možda je to zapravo i najbolja oznaka i sinteza mog pisanja.
Možemo li očekivati promocije “Mornarskog tanga” u BiH i regionu?
Planiram da održim nekoliko promocija, u Banjaluci, Sarajevu, Zagrebu, Beogradu i Novom Sadu, ali dolazim gdje god me pozovu da čitam stihove iz te knjige. Na tim promocijama bi bila neminovna muzička intermeca, pa čak i plesanje Tango parova, jer govoriti o Tangu bez neposrednog doživljaja je pomalo sebično. Iako je prošlo neko vrijeme od objavljivanja knjige, ja sam želio malo da sačekam prije nego napravim tu protejsku razmjenu teksta sa publikom. Inače sam za neke pjesme dobio već neke nagrade, Medalju Nosside u Italiji i nagradu na Međunarodnom festivalu Duško Trifunović u Srbiji. Mada mi je najveća nagrada kad moji studenti izađu zadovoljni nakon mojih predavanja.
Do sada si objavio pet knjiga poezije. Već neko vrijeme govori se o tvom prvom proznom djelu. Kada ga možemo očekivati?
Roman je spreman za objavljivanje, još uvijek tražim izdavača. Želja mi je da se pojavi u što skorije vrijeme. Zove se Šum Panonskog mora, i to je zapravo roman-mozaik. To je priča o mom odrastanju i priča o nekim dragim ljudima, ali je i dijalog sa umjetnošću i turbulentnim vremenima. Oni koji su je čitali u rukopisu kažu da ih najviše podsjeća na Desničinu prozu. Inače čitav roman je iniciran jednom Ređepovom rečenicom koju je napisao povodom moje prve knjige poezije, kako je “šljunak sa dna nekadašnjeg Panonskog mora, lekovito iznađen, osvešćen”. Tako da sam zapravo poeziju transponovao u prozu. To je nasljeđe postmoderne, ta izmiješanost žanrova.
Hvala na razgovoru. Želimo ti mnogo sreće u daljem radu.
Hvala i Vama. Čitanje tekstova sa Vašeg portala je dio mojih svakodnevnih rituala, čestitam na tome što ste postali jedan od vodećih portala za književnost u regionu i želim da istrajete na tom putu. Mogli biste i pokrenuti jednu malu pdf biblioteku, sa izborima iz djela nekih autora koje bi oni napravili za Vaš portal, koja bi onda bila ponuđena u download verziji. Internet je danas najmoćniji medij, ali knjiga je postulat iz kojeg je proistekla naša civilizacija. Ipak, putem interneta je brža razmjena teksta i potencijalnog čitaoca. I ako je sve napisano, još sve nije pročitano. To opravdava modernost i naš odnos prema tradiciji.
knjizevnost.org
