Tako dok u «Maldorodovim pjevanjima» nije uskrsnulo da fascinencija ružnim treba biti identična oduševljenjem lijepim. Za neuke to bi bilo relativiziranje vrijednosti. Ako se bolje promisli vrjednosni sistem je sveden na apsolutnu vrijednost; predznak je zanemaren. O plejadi onih autora koji slijede ne bih. Poanta je da je Riječ ta koja jeste i da joj kontekst daje specifičnost. I na tomu treba istrajati «specifičnost». Mnogi nemaju snage i, najčešće, posežu za adrednicama koje ukidaju poliznačnost svakog pojma i dovode u linearnu deskriptivnu ravan koja ima vrijednost ili za autora ili u deskriptivnoj minucioznosti što se ogleda kroz nezaobilazno maistorsko umijeće. Koristeći se jezikom ni sam autor nerijetko ne zna izdvojiti pojam koji će nositi, određivati ili biti lirska slika. Stoga je deskripcija goovo neophodna pri inspirativnom zapisu. Prilikom rada na zapisu kao takvom dolazimo do sublimacije misli (ili poetske slike) na najneophodniji minimum koji daje polifoniju i sveobuhvatnost pojma kao napisanog (iskazanog). Oni autori koji ostaju u nivou inspirativnog zapisa u radu su zadržali znatan segment «pljeve» koja guši iskaz i konstantno se nalaze u poziciji dojašnjavanja «djela» koje su podastrli publici na taj način, kroz konfliktne putebe kojima neminovno hode, potendiraju frustracije i ostale psihološke probleme koje im mute senzus i percepciju. Jedino nam predstoji da iznađemo tehnološki opciju da, uz tekst, u knjige koričimo i autore kako bi imali uvijek prisutna tumačenja kada se nađemo u nejasnoćama. Možda jednom ako dočekamo da djelo umre u interesu zaštite sujete onog ko ga je pisao. Srećom da im je klima ovdje nesagledivo naklonjena. I bit će tako dok nešto što bi trebalo biti najsvetije služi za enormno bogaćenje polupismenih pojedinaca. Srećom: «O ukusima se ne raspravlja!». A na upit kako da prepoznamo hvale vrijednu Kreaciju pokušajmo da unutar nje uspostavimo Ouroborosov efekat; znači da sva pitanja koja nam poluči (koliko god kompleksna i zahtjevna bila) sama da odgovor. U protivnom je krnja, a time biva upitan i njen bitak – koliko to uistinu jeste iskonska Kreacija a ne samo autorov umišljaj koji uveliko uduplava već nesagledivo podjeljenu ličnost.
Emir Sokolović
