Koliko vam znači to što je po Vašem djelu rađena ovaj performansa?
– Moram kazati da sam posebno oduševljenja i da mi mnogo znači jer jezik je zaista nešto što ruši sve barijere. Iako je naš jezik “mali”, vrlo je bogat i kada se prevede, odnosno, zaživi bilo gdje drugo, onda je to velika stvar. Slobodno mogu reći da je jezik moja koža, a prijevodom se otvaraju sva vrata i sam dijalog što je, svakako, veliki poticaj. Ova performansa mi mnogo znači jer, žargonski rečeno, nisam nikoga “vukla za rukav” da se ovo dogodi, ali umjetnici iz Austrije su prepoznali vrijednost mojih djela i iznenadili me ovom performansom za koju sam saznala u zadnji trenutak. Inače, moja književna djela prevedena su na njemački, engleski i francuski jezik.

Kako umjetnost ruši državne i etičke granice?
– Sa sigurnošću mogu reći da su umjetnici najbolji i najiskreniji diplomatei. U Njemačkoj je rađen jedan doktorat na temu Alma Lazarevska. Samim tim se razbija ta nepostojanost jer, kada ljudi čuju za mene čuju i za BiH, za djela koja su nastala tijekom opsade… Kulturna diplomacija je svakako najbitnija stavka jer razmjena kulturnih dobara među zemljama otvorila nam je vrata velike scene.

Kako danas vidite svoje književno djelo napisano u vrijeme opsade?
– Opsada je za mene opsesivna tema koje se jednostavno ne mogu osloboditi. S tom temom još uvijek nisam završila jer to je za mene još uvijek otvorena rana. Napisala sam djelo “Deset godina nakon opsade”, ali još ću pisati jer to je po meni sve olako zaboravljeno, a ja ću raditi na tome da se ipak ne zaboravi! Pisala sam i u neuvjetima pod svijećom, a sada kad imam sve uvjete i važim za stilskog perfekcionistu, imam još više elana.

Kakav je danas Vaš pogled na svijet, ali i na te dane rata?
– Kao što sam već rekla, o toj temi se može pisati cijelo sljedeće stoljeće. Čovjek piše o onome što osjeća, a kako rekoh, u meni je još uvijek otvorena rana o kojoj imam još dosta toga za reći. Što se tiče današnje situacije, mogu reći da sam vrlo tužna jer je Sarajevo ispustilo kapital, dignitet, dostojanstvo. Olako smo pustili da nam dosta toga promakne i bojim se da je za neke stvari već kasno. Nemamo još skupljeno sve iz tog dijela opsade, iz tog mraka o kojem stalno nastaju filmovi. Ipak, mislim da su knjige poštenije i da, ipak, vjerodostojnije odaju sliku koju želimo prikazati.

http://www.dnevni-list.ba/index.php?option=com_content&view=category&layout=blog&id=7&Itemid=8