Zatvorena je zagrebačka knjižara Booksa. Bila je to lijepa, mala knjižara koja je na svoje police slagala probrane naslove pa se činilo kao da prebirete po nečijoj privatnoj biblioteci. Trenutno se mogu sjetiti da sam u njoj kupio roman Naopako Jorisa – Karla Hysmansa, a ljubazne vlasnice poklonile su mi knjigu Bodil Jonsson 10 misli o vremenu. Tu su se mogle kupiti knjige iz čitave regije, a mali izdavači mogli su se pouzdati da će na Booksinim policama njihova knjiga imati isti tretman kao i proizvod korporacijskih nakladnika.
Vlasnice su na svom sajtu priznale da su izgubile bitku na tržištu:
– To kažemo tako dramatično više reda radi, iako smatramo da samo tržište niti ne postoji, kao što ne postoji regulirani tržišni lanac kojim knjiga putuje do čitatelja. U tom bi lancu ravnopravno trebali sudjelovati pisac, izdavač, distributer i knjižar, ali monopolistički model funkcioniranja kakav je zaživio u Hrvatskoj, a u kojem je izdavač ujedno i distributer i knjižar ne ostavlja prostor nezavisnim knjižarama kakva je bila Booksa. Eto, ukratko.
Iako površinom mala, Booksa je za osam godina postojanja u čitavom regionu stekla veliki ugled. Ali, ugled, poštenje i dobar ukus ništa ne znače na tržištu. Tu se cijene isključivo predatorske osobine, snaga, okretnost, okrutnost, veličina čeljusti, sposobnost mimikrije, manipulacije, nedostatak savjesti (osmotrite najbližeg tajkuna pa nastavite niz)…
Na siteu Moderna vremena upozoravaju da je zatvaranje Bookse samo nastavak procesa pa podsjećaju na gašenje splitske Utopije (koju je izvrsno vodio naš Marko Tomaš), slučaj također splitske knjižare Morpurgo koja se nakon proslave jubileja od 150 godina morala stopiti s lancem knjižara Mozaik knjige i najavljuju da će zagrebačka knjižara Vuković & Runjić uskoro biti prinuđena na poslovno partnerstvo sa Dallas Recordsom. Na kraju teksta upozoravaju da su trenutno u Hrvatskoj mali izdavači i knjižare koje ne pripadaju velikim kućama rijeđi od sredozemne medvjedice u Jadranu.
…
U Americi je bankrotirao veliki knjižarski lanac Borders. Ovaj put razlog za propast nije smanjen broj kupaca nego promjena u načinu kupovine. Amerikanci više ne žele da tragaju po policama, radije će prebirati po tastaturi i knjigu jednim klikom naručiti preko Amazona. U tom jednom kliku sažet je kraj Bordersa, koji je 1971. godine bio tek mala prodavnica polovnih knjiga, a 2005. imao je čak 1400 dobro opremljenih knjižara.
Upućeni upozoravaju na podatak da je bankrot Bordersa proglašen dvije sedmice nakon što je Book Review uveo top listu digitalnih knjiga, a Amazon objavio da je prošle godine uspio prodati više digitalnih nego papirnih naslova.
…
Situacija u Bosni i Hercegovini je bar 17 puta gora nego u Hrvatskoj, s obzirom da mi imamo 17% PDV na knjige, a u Hrvatskoj je on solidna nula. Naši izdavači već godinama sa zavišću prate situaciju u Hrvatskoj i žude za tamošnjim katastrofalnim uslovima.
U posljednjoj sedmici razgovarao sam sa nekoliko izdavača i knjižara. Nisu to bili ugodni razgovori, jednog su napustila četiri ključna čovjeka, drugi s nestrpljenjem očekuje bilo kakav sajam, a treći depresivno zuri kroz vlastiti izlog s ogromnim popustima. Kažu da su učinili sve što su mogli, štampaju tržišne knjige koje im se ne dopadaju, smanjuju sve moguće troškove, ulažu u reklamu, smanjuju plate i crpe crne fondove, probijaju se na regionalno tržište, sarađuju sa tržnim centrima… Ali, svi silni napori nisu donijeli nikakav poslovni pomak, tek životarenje.
Naravno, situacije se tokom noći može izmijeniti, dovoljan je pojačan otkup knjiga, čemu bi se obradovali izdavači, bibliotekari, pisci i ono svijeta što još uvijek nije izgubilo volju za čitanjem. Ali, u književnosti nema glamoura. Nema crvenih tepiha, prilike da se obuče bijelo odijelo, miješa koktel na terasi iznad mora. Kakvu korist naš političar može izvući iz depresivnog pjesnika? Ako se uželi poezije, naš je političar sam napiše.
…
Mislim da u Bosni i Hercegovini ne postoji više od deset knjižara, koje su uglavnom locirane u nekoliko većih gradova. Od tih deset prostora u najviše pet knjige se tretiraju s dostojnom pažnjom. Dakle, već sada se naše knjižare mogu porediti sa sredozemnim medvjedicama, a proces zatvaranja nije ni počeo.
Život knjige ne postoji u Bosni i Hercegovini. To je konstantna borba za opstanak, iz godine u godinu sve manje uzbudljiva, jer je ishod borbe sve izvjesniji. Bosanski izdavači i knjižari preživljavaju bez ikakve logike, nešto slično su činile i bosanske domaćice tokom opsade kada su svaki dan na sto iznosile ručak.
Booksa je zatvorena i jedno lijepo mjesto više ne postoji. Pitanje je dana kada će ono malo knjižarskih entuzijasta u Bosni i Hercegovini dići ruke. Dok nas plaše da bismo kolko sutra mogli izgubiti državu, pitamo se da li ćemo u toj panici uspjeti uočiti nedostatak knjižara? I ko zna čega još…
Piše: Selvedin Avdić
