0

Vladimir Stojnić – POEZIJA

 

 

**

LSD je moj bog.

entitet koji pretrči neprijateljsku teritoriju

između veš mašine i prozora.

 

razmena između mog tela u nastajanju

i oblika papira koji se popunjava i prazni.

 

pesma je deklarativnog karaktera:

ona ništa ne konstituiše.

preambula sadrži uputstvo o pranju.

 

moj bog je prepoznat kao neurotransmiter.

moj bog je savršena bio-hemijska kopija

pravog neurotransmitera koji kasni.

 

razapeta mapa otapa prozorsko okno.

 

napolju čeka ghostwriter. imenuje svet.

kaže: sumpor je emanacija koja se iznova rekreira u različitim govorno-tvorbeničkim pokretima.

 

**

mnogo je teže preživeti susret sa

nadrkanim taoistom

nego sa nadrkanim budistom

 

vrhunski taoista za doručak pojede

i do 6 kugli huserlove fenomenologije

 

u tkivo romana ulazi odlučno

ali neprimetno

 

u 8. poglavlju on je tekstom nezabeleženi

insekt koji miruje

na zidu gradske većnice

 

tamo ostaje i kada se radnja

preseli u predgrađa iznikla

iz velikih rupa na asfaltu

 

 

 

Vladimir Stojnić (1980)

iz knjige Poziv na saučesništvo (Mostart, Zemun, 2011)

 

Objavljeno u: Poezija&Proza

Spremi

Komentariši

Submit Comment
© Književnost.org.  | SitemapVideo Sitemap  |