0

Celokupna dela Branka Miljkovića do 2014.

Petrović je naveo da će to biti “sagledavanje i recepcija Brankovog dela u našoj i svetskoj književnosti” i da će priređivač celokupnih dela biti književni kritičar Gojko Tešić.

Izdavač celokupnih dela biće “Službeni glasnik” uz sudelovanje Niškog kulturnog centra, a da će dela štampati “Čigoja”, kazao je Petrović novinarima.

Narodni muzej u Nišu priredio je izložbu posvećenu 50. godišnjici od smrti rano preminulog pesnika.

Direktor Narodnog muzeja Slaviša Popović rekao je da je izložbu, koja je otvorena 29. septembra, posetilo više od 3.000 ljubitelja pisane reči.

Planirali smo da izložba zatvorimo 4. decembra, ali će izložba biti otvorena još 15 dana, kazao je Popović Tanjugu.

“Započeti su razgovori da postavka bude izložena i u Zagrebu, ali još ne znamo pouzdano da li će ta ideja biti ostvarena”, naveo je direktor Narodnog muzeja.

Izložba, na kojoj su po prvi put predstavljeni neobjavljeni rukopisi i poetske skice, značajna je za novo čitanje i razumevanje Brankovog stvaralaštva.

Po prvi put su izložena pisma Miljkovićevih prijatelja i pesnika koja do sada nisu bila dostupna javnosti, kao što su pisma Zlatka Tomičića, Slavka Mihalića, Izeta Sarajlića, Milovana Danojlića, Čedomira Minderovića i drigih.

Na izložbi je izložen i originalni nameštaj iz Brankove sobe u Beogradu sa njegovim stvarima i bibliotekom koja sadrži oko 400 naslova.

Porodica Branka Miljkovića je kompletnu Brankovu zaostavštinu poklonila gradu Nišu 1971. godine i ona se čuva u niškom Narodnom muzeju, a zbirka sadrži oko 1.500 predmeta.

Na odboru je pokrenuta inicijativa da grad otkupi porodičnu kuću Branka Miljkovića u njegovom rodnom gradu koja je sada privatni posed, a tu inicijativu podržao je i predsednik Skupštine grada Mile Ilić.

“Moram da kažem da gradski organi neefikasno rade na tom pitanju”, rekao je Ilić novinarima podsetivši da jedna škola nosi ime pesnika, da je do sada podignut spomenik i da urađen film o Branku.

Brankova smrt je još misterija. Prema jednoj verziji Branko je izvršio samoubistvo u jednoj šumi u okolini Zagreba 1961.godine, dok mnogi njegovi savremenici tvrde da se pesnik nije ubio, ali da takvo priznanje u ono vreme nije bilo moguće,”jer bi kvarilo idilične odnose bratstva i jedinstva”.

Književnik Tanasije Mladenović tvrdio je da maleno drvo, pored koga je pronađen Branko obešen, u klečećem stavu, “nije moglo da izdrži krupno telo srpskog pesnika”, a Brankova majka Marija govorila je “da ga je ona rodila, da ga najbolje poznaje i da se on nikada ne bi ubio”.

Uz pesmu “Uzalud je budim”, koja je, kako se navodi, “Brankova programska pesma,” uz zbirku “Vatra i ništa” za koju je dobio Oktobrasku nagradu Beograda, uz ostale objavljene zbirke i književnu zaostavštinu, Branko potpisuje i sledeće redove: “Dok oholi stoje / Mudraci kleče / Pred tajnom koju niko ne razume”.

izvor: tanjug.rs

Objavljeno u: Vijesti

Spremi

Komentariši

Submit Comment
© Književnost.org.  | SitemapVideo Sitemap  |