Nikako da ne zaboravimo sopstvenike našeg novca koji nemilice dodjeljuju megaprojektima po konceptu fifti-fifti. Nije tajna da funkcioneri odobravaju sredstva samo po osnovu reciprociteta. (Izuzeti su, naravno, projekti kojima se – po partijskoj odgovornosti radi – o vitalnim interesima. Naravno, ni slučajno ne smijemo zanemariti kontrolisanu opoziciju unutar pomenute menažerije koji za sitne novce (ali ipak veće od nikakvih) prodaju ono za što su instalirani da štite. Mediji drže apsolutnu političku kontrolu i ukoliko nešto nije „u interesu“ i ako se ne može rušiti stavlja se u medijski vakuum. Tako se stvaraju nove (bez)vrijednosti koje postavljaju vrijednosne sisteme (ali po onom do podne jedno, a po podne drugo). Obzirom da se pomenute malverzacije kreću oko sredstava trebali bi promisliti da se novac izbije kao poluga i na taj način marginalizira bitnost nebitnih.
Evidentno da ne postoji ništa što sobom ne sadrži vrijeme (samim time novac), ali ovakav način vodi do sada osvjedočeno devalvaciji Kreativnih vrijednosti. Dovode ih gotovo do negiranja i nametanja (kvati)kreativaca kao postulata kojima se treba težiti. I, ponovit ću se, kada i zađete izvan teritorijalnog niti jednog autora ni blizu kao identiteta. Da ih bar zazivaju kao loše bio bi uspjeh; ponekad bi ih pomenuli. Isti iskoriste da dohrane sujetu i publikuju (zlo)djelo koje je u funkciji dohranjivanja sopstvenog čudoređa i gdje se publikum moli da pristane i primi isto na dar. I po onom starom „poklonjenu konju se u zube ne gleda…“ sve bude zatvoreno u začaranom krugu. Zato smo svjedoci (kada je BH u pitanju) da nezavisni intelektualni krug aplicira Vladi za sredstva (toliko o nezavisnosti) ili nam akademici ukukaše o tomu kako je nesnosno živjeti pored penzija i akademskog dodatka. Naspram autori koji čekaju vrijeme da im potvrdi djelo. Skrušemo ćute i čekaju dok monstrumi (oprostimo im što nas arče) urušavaju sve što ima ikakvog dodirnog momenta sa Kreacijom uz poklik „Poeziju će svi pisati…“. Riječi da, možda i u redovima približno istih dužina, našim sredstvima medijski se pokriti i dodjeliti si lovore… A gdje je Ona; Ona koja ne prašta… Možda oni koji dodjeljuju Grantove znaju; da ih pitamo?!
Emir Sokolović