“Nisam potonula u javnost i izgubila sebe, nego sam nastavila raditi”, kaže autorica, koja je u “predahu” između dva romana napisala ovu zbirku priča. S obzirom na to da se tema strah često provlači kroz Ivaninu prozu i poeziju, i uvijek joj se vraća, ne čudi da se i ovaj put odlučila za horor priče, kojih se u zbirci nalazi osam, a čija jezovitost fascinira Seida.
Lančane reakcije straha
“Strah nas protiv naše volje utvrđuje, oblikuje i nismo nužno jači nakon toga, tek drukčiji i okljaštreni, lošiji jer ono što smo proživjeli projiciramo na svoje bližnje. To su lančane reakcije straha”, pojašnjava autorica. Najčešći je oblik straha, prema njezinu mišljenju, neverbalni i kao zaraznu ga bolest roditelji prenose na djecu.
Iako pisane u jednom dahu (osim najduže, prve), priče su nastajale dugo. “Čekam da priča dođe k meni, protrči kroz mene, a onda sjednem i zapišem ju”, ističe Šojat Kuči, priznajući da umjetnici, kategorija u koju i sebe ubraja, imaju problema s osobnošću. Nije lako, kaže, pomiriti sudare privatnog i javnog. Urednik dodaje da nije lako pisati o morbidnosti i othrvati se grotesknosti, što Ivani uvijek polazi za rukom.
Vješta je Ivana Šojat Kuči i u pisanju o problemima koji se najčešće zaogrću nekim lažnim ruhom, poput alkoholizma, najraširenije pošasti, čije su posljedice nesagledive, a koja iznutra razara mnoge obitelji. Najgore je, dodaje Ivana, što je ta droga posve legalna i društveno prihvaćena. “To čitavu obitelj vuče na dno, pa se time kanim i ubuduće baviti”, najavljuje Ivana Šojat Kuči, otkrivajući kako njezine priče nerijetko nastaju dok se biciklom vozi na posao i sluša omiljenog joj Bacha.
Nadahnjuje me glazba
“Nadahnjuje me glazba, stvarni ljudi, mirisi, zvukovi, boje i svjetlost u različitim godišnjim dobima. Ponekad osjetim kao da mi netko stoji iza desnog ramena i priča priču, ali to ne znači da ‘čujem glasove'”, nasmijala se urednica kazališnih izdanja osječkog HNK i bivša članica opernog zbora. Česti su likovi njezinih priča bake, koje na neki način ‘nestaju’ iz života djece jer ih većina radi. “Bake daju nježnost, peku palačinke, vode nas u parkove”, kaže Ivana, sretna što njezino troje djece ima obje bake.
S obzirom na svoj neiscrpan stvaralački nerv, Ivana već ima novi roman, koji urednik Seid nestrpljivo očekuje. Radnju je, najavljuje Ivana, i ovaj put smjestila u Ulicu Branka Radičevića. Glavni je lik bariton u zboru HNK, veteran Domovinskog rata, s PTSP-jem, problemima u braku i obitelji koja se raspada. Sve počinje na groblju, što je još jedna tema koja ju “proganja” još od malih nogu.
“Ja sam mazohist kad pišem o grobljima jer je to moja najveća fobija, no tako se suočavam s njom i pobjeđujem ju”, zaključuje Ivana, čiju je promociju glazbom uljepšao gitarist Krunoslav Ringsmuth.
Autorica: Narcisa Vekić
Izvor: glas-slavonije.hr
