0

Mirela Agić Udovičić: “11. 7.”

 

Bože, kakav mi znak to šalješ?
Danas nema ničeg ljepšeg od njegovog
vječnog i mrakom potamnjelog lica.

Zatvorio sam oči i poželio kišu.
Zovem Te i preklinjem Gospodaru,
Pošalji nam pljusak prije nego što nas pobiju.

Pogledaj,
danas ja i Tvoj sluga dijelimo Svijet
Ćutanjem  pored iskopanih jama.

Zato Te molim da vezanih očiju
sa onim dječakom zakoračim
Na Haronovu skelu.

Nisam htio da odem ovako
sa žicama na rukama, bez cigarete
pred dugi put.


Mirela Agić Udovičić, rođena je 18. novembra 1978. godine u Tuzli, Bosna i Hercegovina.
Diplomirala na Odsjeku za bosanski jezik i književnost  na Filozofskom fakultetu u Tuzli.
Završila BBC kurs za radio novinara 1998. godine u Sarajevu. Radila u redakciji časopisa Zapis na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Uređivala Forum časopisa za kritiku i umjetnost teorije Razlika/Difference (Tuzla).
Završava postdiplomski studij “Teorijski modeli postmodernog proučavanja književnosti” u Tuzli.
Dobitnica nagrade na Radiju Fern za dokumentarac “Muška voda”.
Na književnom konkursu “Reč u prostoru”, Beograd, 2010. godine nagrađena za pjesmu Česlavu Milošu.
Objavljivala pjesme u Zbornicima “Garavi sokak” Inđija i “Novosarajevski književni susreti”, 2010. godine.

 

Objavljeno u: Poezija&Proza

Spremi

Komentariši

Submit Comment
© 0858 Književnost.org.  | SitemapVideo Sitemap  |