Nedavno Vam je u Karlovcu uručena nagrada “Zdravko Pucak” za knjigu poezije “Mrlje na njenim rukama”. Kako je protekla dodjela, kakve dojmove nosite iz Karlovca?
– Karlovac je lijep gradić kroz koji sam dosad samo prolazio pa je ovo bila prigoda da grad upoznam bolje. U dodjeli nagrada sudjelovao je tročlani žiri u kojem se posebno istaknula profesorica Draženka Polović, vrlo karizmatična žena čiji me se karakter jako dojmio. Nagrada je dodijeljena u Knjižnici za mlade u strogom središtu grada uz prisutnost lokalnih novinara i autora. Mogu reći da bih se u Karlovac volio vratiti, ne samo zbog nagrade.
Je li Vas to priznanje iznenadilo?
– Priznanje me iznenadilo jer sam u međuvremenu već bio zaboravio na taj natječaj, pa je samim tim i reakcija bila euforična.
Nagrada uključuje objavljivanje zbirke i promociju. Kako je knjiga koncipirana i kad bi trebala izići iz tiska?
– Knjiga je zasad koncipirana kao jedna cjelina, s ilustracijama Maje Rubinić i naslovnicom Ivana Kelave.
Izjavili ste da Vam je ova knjiga prekretnica u pisanju. Što to znači?
– Znači da sam otišao daleko od točke u kojoj sam bio, osobno i kreativno, u trenutku objavljivanja druge zbirke pjesama 2004. godine. U međuvremenu sam dosta sazreo, završio fakultet i počeo se baviti i drugim stvarima poput kolumni i prevođenja književnosti. Također, i tematski fokus je ponešto promijenjen, iako se i dalje radi o sličnom pristupu koji je sada modificiran.
Nakon dodjele nagrade bili ste i u Zagrebu, gdje ste pozvani popratiti dodjelu nagrada za kratku priču strave.
– Bio je to natječaj za najbolju kratku priču strave koji je organizirala Mala Performerska Scena u zagrebačkom klubu Jedinstvo. Večer je bila dosta zanimljiva jer se vrtila oko fenomena horora, pa je tako, osim dodjele nagrade za horor priču, prikazan i film “Freaks” te otvorena izložba rendgenskih snimki predmeta pronađenih u ljudskom tijelu. Glavnu nagradu dobio je Krešimir Čorak za priču “Glas”.
Ranije ste na Šimićevim susretima bili nagrađeni za poeziju te za kratku priču na natječaju časopisa Opomena. Koliko su nagrade inače bitne?
– Nagrade su važne u smislu poticaja za rad, svatko voli dobiti priznanje za svoj trud pa tako i pisci. Također, nagrade doprinose vidljivosti autora u medijima koji su danas jedini meritum za uspjeh pisca. Ako vas nema u dnevnom tisku, kao da ni ne postojite. Nagrade zato publici skreću pozornost na rad nekih darovitih autora koji zaslužuju medijski prostor, ali ga teško dobivaju zbog terora trivijalnosti kojem smo svi podvrgnuti. Osim toga, u današnjoj situaciji rijetko koji autor sam može financirati tiskanje svoje knjige pa ovakve nagrade poput karlovačke predstavljaju idealnu priliku za objavljivanje. Poezija je najnekomercijalniji vid književnosti tako da nagrade više utječu na autorov ugled nego na prodaju knjige.
Volite crtati, slikati, ilustrirali ste svoje knjige…
– Ilustrirao sam obje svoje knjige. Crtež je moja prva ljubav, počeo sam crtati prije nego sam počeo pisati. Htio sam studirati arhitekturu. Likovni jezik mnogo je komunikativniji od književnog jer nema jezične barijere karakteristične za književnost, tako da na percepciju crteža utječu neke druge stvari, slobodnije se kreće kreativnim prostorima.
Što trenutačno čitate i koji su Vam omiljeni autori?
– Čitam “Praško groblje” od Umberta Eca, Calvinov “Dvorac ukrštenih sudbina” i sjajnu zbirku poezije “Stvarnice, nemirna površina” Anke Žagar. Ovi autori ujedno su mi i jedni od omiljenijih, tu bi možda još dodao Oscara Wildea, Andrića i Alaina de Bottona.
A što trenutačno pišete?
– Trenutačno je u nastanku nova zbirka, koja se polagano gradi od materijala koji akumuliram i slažem u cjeline. Nadam se da će nakon ove nagrade biti malo lakše naći izdavača za nju.
Izvor: Dnevni list
