Višedecenijski lobi
Na književnim susretima predstavljaju se svi autori s govornog područja bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika. Romanopisci iz regiona prezentiraju svoja autorska ostvarenja, a stručni žiri bira pet najboljih romana koji ulaze u zvaničnu konkurenciju za najbolji roman.
Već deceniju stručni žiri u Tuzli čine ljudi okupljeni oko sarajevskog PEN centra, udruženja koje je osnovano radi iskorjenjivanja rasne, klasne i nacionalne mržnje te zastupanja ideala čovječanstva koje treba živjeti u miru.
Prioritet ovog udruženja trebala bi biti književnost, sa svim svojim kvalitetima bezuvjetno nametnutim ideološkim, političkim i bilo kojim drugim odrednicama.
Naš veliki književnik Abdulah Sidran smatra da osnovni problem leži u činjenici što ovo udruženje širi svoje utjecaje i na književne susrete u Tuzli, pored toga što višedecenijskim lobijima kroji kulturno mnijenje u BiH. S druge strane, iz PEN-a ne ostaju dužni Sidranu.
– Ono što može zabrinjavati jeste Sidranova gotovo pa paranoidna upornost da odluku žirija za nagradu institucionalizira na način da vrlo ružno, insinuantno, bešćutno, nimalo akademski proziva PEN. A PEN centar BiH, čiji sam član Upravnog odbora, nema niti želi imati ikakve veze s ovim slučajem. Kakve bi to bile nagrade i priznanja kad bi se u rad ovdašnjih žirija miješale književne i druge asocijacije? Ovakva vrsta halabuke jedino je objašnjiva time da akademik Sidran samog sebe smatra institucijom pa se isključivo institucije mogu urotiti protiv njega – kaže na sve Hadžem Hajdarević, član Upravnog odbora PEN centra BiH.
Hajdarević, kao i ostali članovi ovog udruženja, smatra da je “sam način na koji se nastoji dezavuirati akademik Zdenko Lešić patološki, i da ne zavređuje nikakav daljnji komentar”. Vrijedno je, kako tvrdi Hajdarević, “jedino gađenja”.
Ove godine književni susreti su u žiži kulturnog miljea, ali mrlju na umjetnički predah u moru kiča bacilo je isključivanje proznog djela “Otkup sirove kože” Abdulaha Sidrana. Prašina koja se podigla do najviših bh. književnih krugova u početku bezazlenog postupka, dovela je u pitanje i samu regularnost izbora stručnog žirija, kao i dignitet književnog priznanja “Meša Selimović”.
Teške riječi
Ništa ne bi bilo sporno da Sidran nije osuo drvlje i kamenje po tuzlanskom žiriju i njegovom predsjedavajućem, akademiku Zdenku Lešiću, s kojim, kako kaže Sidran, nije u dobrim odnosima više od deset godina.
– Između nas dvojice je, tokom tih deset godina, izgovoreno mnogo ružnih i teških riječi i bilo je stvar dobrog ukusa i lijepog kućnog odgoja da se gospodin suzdrži od arbitriranja. Zašto to nije učinio, znamo samo nas dvojica – pisao je Sidran u pismu poslanom načelniku Tuzle Jasminu Imamoviću, a u kojem dodaje da se ova nagrada godinama valja u blatu.
Akademik Zdenko Lešić na samom početku događanja nije htio davati nikakav komentar, naglašavajući da ga pozovemo 8. septembra, na dan proglašenja pobjednika. No, ipak su i prije današnjeg proglašenja uslijedili Lešićevi demantiji u kojima se, između ostalog, osvrnuo na Sidranove tvrdnje da su u sukobu više od deset godina.
– Priča o tome da sam ja svojevoljno eliminirao Sidranov roman je laž. Nikad nigdje nisam rekao da to nije roman, Sidran je to shvatio na pojednostavljen način. Ja kad sam rekao za ručkom da to nije roman, mislio sam na kvalitet. Ja sa Sidranom nikad nisam bio u sporu, a on kaže da smo mi deset godina u sukobu – tvrdi Lešić.
Jedan od članova žirija, hrvatski književnik Predrag Matvejević, koji je ranije izjavio da je povrijeđen odlukom stručnog žirija da “Otkup sirove kože” bude izbačen iz konkurencije za nagradu, i jučer je za “Dnevni avaz” potvrdio da neće doći u Tuzlu i da ne razumije način na koji tuzlanski žiri i organizatori zamišljaju njegov doprinos književnim susretima.
– Žao mi je da se oko Sidrana digla tolika prašina. To je čovjek koji vrijedi, koji je moj prijatelj. Pravi se skandal velikih razmjera. Ponavljam da u Tuzlu neću doći prvenstveno iz solidarnosti sa Sidranom, a zatim i sa svojom savješću – rekao je Matvejević te dodao da su mediji ti koji trebaju prekinuti cijelu ovu polemiku koja šteti svima.
Posao žirija
Kako je manifestacija organizirana u saradnji s Gradom Tuzlom, neizostavna karika u ovom lancu je i načelnik Tuzle Jasmin Imamović.
– Osnivač nagrade insistira na potpunoj neovisnosti i slobodi u radu selektora i članova žirija. Uprkos Sidranovim pritiscima, iako sam ja veliki poštovalac Sidranovog djela i njegov prijatelj, niko iz Općine Tuzla, kao i svih ovih godina, nije ni pokušao uticati na odluku žirija. Stvar je poštovanja prema nagradi, žiriju i svim nominovanim autorima i njihovim djelima. Do sada je u konkurenciji bilo više od 150 autora. Nikada nijedan od njih nije vršio pritisak niti je pokušavao urgirati pri dodjeljivanju nagrade, uključujući i velikog književnika Nedžada Ibrišimovića – pojašnjava Imamović.
On je mišljenja da roman “Otkup sirove kože”, prema odluci žirija, kao i u skladu s dosadašnjom praksom, nije izbačen iz zvanične konkurencije, kako tvrdi Abdulah Sidran, nego nije ušao u uži izbor za nagradu “Meša Selimović”.
– Posao žirija nije da izbacuje romane iz nominacije, nego da od nominovanih romana odabere pet onih koji će ući u uži izbor za nagradu. Također, žiri ni riječju nije napisao da je izbacio Sidranov roman iz nominacije – dodaje Imamović.
Sam Sidran i jučer je u izjavi za naš list bi eksplicitan.
– Profesor Lešić sam je sebi iskopao moralni grob. O ponašanju akademika Zdenka Lešića tražit ću da se izjasni Etički komitet pri Akademiji nauka i umjetnostI, odnosno Sud časti. Ja ću podnijeti Sudu časti zahtjev da se izjasni o djelovanju i postupcima, ponašanju akademika Lešića. Čovjek koji ima 80 godina, tako da laže na mene, nedopustivo je. U tom smislu ja nemam ništa više reći – zaključio je Sidran.
Dosadašnji dobitnici nagrada
Jedini dobitnik nagrade “Meša Selimović” iz Bosne i Hercegovine u posljednjoj deceniji bio je Irfan Horozović, i to 2003. godine za roman “Šekspir u Dar es Salamu”. Sve ostale nagrade otišle su u Hrvatsku (šest), Crnu Goru (jedna) i Srbiju (dvije).
2002. – Marinko Koščec, “Netko drugi”, Hrvatska;
2003. – Irfan Horozović, “Šekspir u Dar es Salamu”, BiH;
2004. – Ivica Đikić, “Cirkus Columbia”, Hrvatska;
2005. – Ognjen Spahić, “Hansenova djeca”, Crna Gora;
2006. – Sanja Domazet, “Ko plače”, Srbija;
2007. – Miljenko Jergović, “Ruta Tannenbaum” ,Hrvatska;
2008. – Mirko Kovač, “Grad u zrcalu”, Hrvatska;
2009. – Bekim Sejranović, “Nigdje niotkuda”, Hrvatska;
2010. – Mirjana Đurđević, “Kaja, Beograd i dobri Amerikanac”, Srbija;
2011. – Ludwig Bauer, “Zavičaj, zaborav”, Hrvatska.
Previše je gadova na svijetu
Abdulah Sidran predočio je za naš list i pjesnički iskaz koji mu je prije nekoliko dana “došao” u snu. U svjetlu izbacivanja njegovog djela iz zvanične konkurencije, Sidran je sanjao svog prijatelja, preminulog bh. književnika Darija Džamonju, kojem se obraća stihovima:
“Kažem noćas, u snu, Dariju Džamonji,
Nemoj da bi mi, Daco, slučajno umro!
Previše je gadova na svijetu.
I neću moći protiv tolikih sam.”
O nagradi
Za priznanje “Meša Selimović” do sada je bilo nominirano 150 autora. Ovogodišnji laureat, osim mastionice i pera, dobit će i novčanu nagradu od 7.000 KM. Nagrada se dodjeljuje autorima s područja BiH, Hrvatske, Crne Gore, Srbije koji su svoja djela objavili u 2011. godini.
Šehić bez komentara o Sidranu
Među ovogodišnjim konkurentima za nagradu “Meša Selimović” jedan je predstavnik iz BiH, Faruk Šehić s romanom “Knjiga o Uni”.
– Ja sam ušao u uži krug, i sama činjenica da sam u zvaničnoj konkurenciji već dovoljno govori o mom djelu. Bila je jaka konkurencija među nominovanim romanima, a ja sam ušao među pet. Moja očekivanja su da ću ove godine dobiti prestižno priznanje – rekao je Faruk Šehić, dodajući da slučaj “Sidran” ne želi komentirati.
Autor: E. Trako
