„Šangaj s 23 milijuna stanovnika je najveći grad u kojem sam boravio, veći i od Moskve, Berlina, Pariza i Toronta. To je  istovremeno netipični kineski grad, megalopolis u kojem od svih kineskih gradova živi najviše stranaca. Ono tipično kinesko se ipak susreće u njemu u pojedinim četvrtima. Ljudi su gostoljubivi, susretljivi, srdačni, tolerantni… Bilo mi je ugodno boraviti ovdje i ova dva mjeseca, za koja sam mislio da će sporo proći prošla su vrlo brzo. Žao mi je što moram otići. Kao piscu mi je ovdje bilo idealno. Bio sam zbrinut u svakom pogledu. Stanovao sam u izvrsnom hotelu u samom centru grada u komfornoj sobi sa svim pogodnostima, dobivao besplatno “Shanghai Daily”, novine na engleskom jeziku, i uz novčanu naknadu ovdašnjeg Društva pisaca nisam, kao u Bosni i Rusiji, bio svjestan da živim na rubu egzistencije i da se moram boriti da preživim. Mogao sam se svakodnevno i maksimalno posvetiti pisanju, ali sam ipak često boravio vani i nastojao što bolje upoznati grad i okolinu, što sam bar djelomično uspio. S kolegama picima-stipendistima iz Bugarske, Švedske, Njemačke i Južne Koreje sam izvrsno kontaktirao, sprijateljili smo se, a tako je bilo i s nizom pisaca iz Šangaja i nastojat ću prevesti njihove pjesme, priče i eseje s engleskog”.kazao nam je Milenić.

U Šangaju Milenić dopunjuje svoj roman “Zmija s Istoka” čije je prvo izdanje izašlo 2008. godine u Rijeci. Radi se o neobičnoj mješavini trilera, krimininalističkog i historijskog romana. Autor pronalazi veze u, na prvi pogled, nespojivim stvarima. Radnja u romanu se odigrava u Rijeci i Berlinu. U tome su romanu dvoje junaka Kinezi, a tamo se Šangaj samo spominje. Za drugo izdanje je Milenić dodao više poglavlja vezanih za Šangaj i njegovu okolinu. Proširio je i druge dijelove romana. Za taj roman je već, otkriva nam Milenić, pokazala interes jedna velika izdavačka kuća iz Frankfurta te će se vjerojatno prevesti na njemački i objaviti.

„Drugo izdanje “Zmije s Istoka” bit će skoro dvostruko opsežnije od prvog. I u prvom se dosta govorilo o Kini, no kako sad o Kini puno više znam, steći će se o njoj, a posebno o Šangaju, znatno jasnija slika. Iako sam planirao neću napisati, za sada, putopis o Kini, ali u ovom postmodernističkom romanu se pojedina poglavlja doimaju kao putopis i nastojao sam u njemu bolje upoznati svoje čitatelje s Kinom i Kinezima. Vidljive su razlike između Istoka i Zapada, ali se u romanu govori i o sličnostima i njihovom prožimanju. Kao i u nekim drugim svojim romanima sam i ovdje koristio obrasce žanrovske proze, ali sam ih i nadilazio svojim stilom i kompleksnošću“, rekao nam je Milenić, koji je, uz rad na novom romanu, angažiran i u pripremi novog broja časopisa Riječ.