KNS: Poštovani Admirale, Vi ste među prvima podržali organizovanje književne manifestacije “Novosarajevski književni susreti”, na čemu Vam se zahvaljujemo. Kao učesnik obje manifestacije – 2007. i 2008. godine – kako danas doživljavate i vidite tu manifestaciju?
MAHIĆ: Da budem iskren,književna manifestacija “Novosarajevski književni susreti” je zdrava i pitka kao “muška voda”,a izazovna kao kratka djevojačka haljina… Ljubav. Mladost. Emotivnost. Satira i lirika i svi drugi slojevi savremene literature. Nema čega nema. Riznica bunta!
KNS: Tokom otvaranja “Drugih novosarajevskih susreta-08” skrenuli ste pozornost na značaj izdavačke aktivnosti udruženja. Da li je danas lakše objaviti knjigu u odnosu na vrijeme kada ste Vi počinjali sa objavljivanjem pjesama?
MAHIĆ: Nažalost, jako je nezgodno surfati na dasci mašte po valovima ovovremene skoro feudalne zbilje, jasnije rečeno – mladi autori su turisti u domaćoj literarnoj radinosti… Zapravo,nekad se više davao značaj prvoj objavljenoj knjizi, nego danas…
KNS: U Bosni i Hercegovini se organiziraju brojne međunarodne književne manifestacije, ali da li se dovojno pažnje posvjećuje promociji domaćih pisaca i njihovih djela?
MAHIĆ: Da nije Društva pisaca BiH i PEN-Centra BiH – domaćim piscima ništa drugo ne preostaje osim da održe promociju svojih djela u svom krevetu…
KNS: Vaša prošlogodišnja zbirka poezije “Planinsku vodoskok” je veoma brzo rasprodata u prvom tiražu, da li će biti novih izdanja, jer očito da mnogi žele imati vaše knjige ali ne mogu doći do njih?
MAHIĆ: Potaknut nabujalom neimaštinom – nisam ne znam kako, pola pjan a pola mahmuran- za mjesec i pol dana, ja sam lično prodao 25o primjeraka zbirke pjesama “Planinski vodoskok”… Hvala svim dobrim ljudima koji su kupili ovu zbirku pjesama… Ali, ponajviše u sebi i na sav glas, zahvaljujem Taibu Šahinpašiću, koji mi je takoreći, bratski poklonio 25o primjeraka “Planinskog vodoskoka”…! Vjerujem – da će drugo izdanje ove zbirke pjesama ,Taibovim čarobnim štapićem, biti OŽIVLJENO u junu…
KNS: Vi se trenutno nalazite u Austriji gdje vam je omogućeno da pišete roman. Možete li nam nešto reći o tom djelu i kada očekujete da će biti dostupno široj čitalačkoj publici?
MAHIĆ: Ovaj romančić “Plavi voz za Toronto” je zamišljen kao poslijeratna lutalačka priča autora koji ne nalazi novu domovinu, nakon što je sve dignuto u zrak u pejsažu u kojem je rođen. On ne traži utočište ni azil, nego globalno traga za domom, ili mjestom odahnuća, sloge i ljubavi. Gdje bi se drugo mogao i tražiti do u ljubavi: piščev alter-ego se kreće kroz milovanje ženskih očiju, tražeći konačnu, najnježniju njemačku djevicu,vrhovnu brižnost, onu Madonu koja podjednako daje ili treba pažnju, onu koje je žena i dijete, varijacija i odgovornost, ujedinjenje svih svjetova u jednom: ličnom svijetu. Ali, na tom putu – “stoji potrošnja ljudskog tijela kao “mesa”… Autor radi na obradi problema pornotiranije… I jezik kojeg autor koristi često je hiperboličan, oniričan i sardoničan, upućujući na povišeno stanje nalik halucinaciji… Zbog toga autor-putnik traži kristalizaciju smisla u čistoti i nježnosti Madone, jer mu treba da vjeruje da je ovaj svijet ljudski, i da je ova planeta čovječanska, ili šta on onda radi tu?…itd.
KNS: Koliko bh-društvo vodi brigu o slobodnim umjetnicima i da li udruženja pisaca mogu doprinijeti da se status književnika u našem društvu poboljša?
MAHIĆ: Jedino Kanton-Sarajevo je i otac i majka slobodnim umjetnicima!
KNS: Da li je u prijeratnom periodu postajala veća solidarnost među književnicima, i generalno umjetnicima, kako u Sarajevu, tako i šire? U to vrijeme je djelovalo više klubova gdje su se pisci sastajali a gdje je bilo prostora i za one koji tek počinju sa pisanjem?
MAHIĆ: Sve što je nalik na solidarnost među piscima i umjetnicima, sveto je. A što se tiče književnih klubova, ako u njima nema lijepih poetesa – mene tamo nema…
KNS: Nedavno je promovisan prvi broj revije “Republika Poezija”, gdje ste i sami imali priređivački angažman. Možete li nam reći o kakvom se projektu radi i da li će se ostvariti kontinuitet vaše književne revije?
MAHIĆ: Ja sam čudan kauboj. Čim malo više popijem… maštam kako gradim podzemnu i nadzemnu željeznicu u Sarajevu, udebljo sam se kao bumbar, jer bih volio da se podzemnom ili nadzemnom željeznicom prebacim do stana… Prije godinu dana, bio sam gost u kući najvećeg živog, dalmatinskog pjesnika, Petra Gudelja, u Baškoj Vodi – i naravno, čim sam omirisao i okusio prvu kap hvarske loze – rodila se ideja o reviji “Republika Poezije”…! Da,rodila se svenarodska revija!
KNS: Prošle godine ste imali niz međunarodnih prezentacija gdje ste prestavljali Bosnu i Hercegovinu u sferi pisane riječi, a najavljeni su i prevodi vaše poezije. Da li se ove godine može očekivati sadržajna evropska prezentacija vaše poezije – za koju postoji značajno interesovanje van BiH?
MAHIĆ: Graz je lijep i inspirativan grad. Potom,ovdje ne moram prodavati svoje knjige ili posuđivati novac da bih kao u Sarajevu, preživio… od prvog do prvog. Imam apartman-studio i 65o eura za hranu. Imam i prijateljicu-austrijanku, koja je briljantan prevodilac sa njemačkog na bosanski jezik – i koja mi je prevela 25 pjesama… Očekujem da će ova knjiga pjesama, s naslovom: Na granici – biti uskoro štampana… Onda po programu Izdavačke kuće u Grazu predstoje promocije ove zbirke u nekoliko austrijskih i njemačkih gradova…
KNS: Osim kao vrstan pjesnik, poznati ste i po svesrdnoj podršci mladim piscima. Koliko pratite mlađe generacije pisaca i da li u njima prepoznajete buduće značajne književnike sa ovih prostora?
MAHIĆ: Volim i poštujem sve mlade pisce, jer su i mene nekad, kao mladog pjesnika,voljeli i poštovali Veljo, Marko, Sidran, Ivan, Stevo, Ilija, Milan,Husein, Risto, Čedo, Dara,Bisera, itd, itd, itd… Vjerujem u mlade pisce koji vjeruju riječima Leonarda de Vinčija: Duša stvara umjetnost!
KNS: U kojoj mjeri udruženja, kao što je “Udruženje za kulturu-Novo Sarajevo”, mogu doprinjeti kvalitetu afirmacije pisane riječi u BiH i na međunarodnom nivo?
MAHIĆ: Niko bolje nije rekao istinu o Sarajevu, kao lirski intelektualac,Valerijan Žujo: Sarajevo je ozbiljan grad. Zaista, i svi programi po pitanju afirmacije pisane riječi u BiH i na međunarodnom nivou koji blistavo izviru iz “Udruženja za kulturu – Novo Sarajevo”, u potpunosti su u skladu sa ovom Valerijanovom vidovitom izrekom…
KNS: Gospodine Mahiću, hvala na razgovoru.
Autor: Mersida Sadiković – Osmanbasić
KNS/25.03.2009.
