Pogrešni ljudi, pogrešno mjesto, pogrešne ideje? Možda je greškom, pripit ili pijan, uzeo na trafici Republiku umjesto Waltera ili Ljiljana? Ne znam. Već znam da voli ljude nazivati fašistima, neosuđene i čak neoptužene kriminalcima, jezik proustaškim. Četnik i ustaša za ime pripadnika nacije (ako je u RS ili u Zapadnoj Hercegovini) je za mnoge književni pojam i društveno prihvaćena kategorija u obraćunu s drugima i drugačijima. Genocid, čini mi se, spomene i kad ga neko pita koliko je sati. A usput ode i u zatvor da književno rehabilitira višestrukog ubojicu. Nisam učen da gledam ljude s visine Akademika Abdulaha Sidrana. Mislim da vidim malo dalje. Mada, drago mi je da čita Republiku, čitanje novina iz drugih regija ne uzvisuje, ali proširuje vidike.
2. Koliko pisac, književnik, danas ima slobode pisati? Što je, po Vašem mišljenju, misija takvih kolumni? Ukazivanje na društvene nepravilnosti, borba protiv nepravde, ukazivanje na licemjerje…?
Slobode ima, ako misli kao većina oko njega. Kao Sidran u Sarajevu ili Ki Mil Sungu drag pisac u Koreji. Zapravo, kao i svi državotvorni pisci koje plaća država, stalno ili povremeno. Ideološko čišćenje je uspjelo bolje od etničkog. Misija pisca je da demistificira stvari, ne da pothranjuje mitove. Mit Akademika o Akademiku kao duhovnoj vertikali, ne stoji. Pogotovo zato što je javna osoba, na televiziji je više nego porculanska figurica.
3. Kada je u pitanju sloboda pisanja, kao i kultura dijaloga, kakva je BiH država?
Bih je jedinstvena država, sa jedinstvenim govorom mržnje koji se tolerira toliko dugo da je postao društveno prihvatljiv. Recimo, kad general jedne vojske na državnoj ili federalnoj televiziji naziva pripadnike dvije komponente Oružanih Snaga BiH četnicima i ustašama, agresorima i fašistima. Jedan dio zemlje, inače ustavno kategoriziran, stalno se zove „genocidnim“. Niko ne želi čuti da živi u genocidnoj tvorevini i da mu je narod fašistički. Neki misle da imaju pravo na vrijeđanje regija, ljudi i naroda. Uvaženi akademik, recimo. Za malo para dodatno udaljava ionako na smrt posvađane narode jedne od drugih.
4. Mislite li da ćete Sidranu morati isplatiti 5.001 marku?
U banci imam 4,25 KM. Spreman sam mu platiti jednu marku čim ga vidim. Ne zato što mislim da sam kriv nego zato što nisam cicija. Ne plaća mi država ništa, za razliku od njega, ali ću mu dati. Žao mi je što se zadužio toliko da mu Vlast mora platiti kredit. Zapravo, samo sam htio umiriti javnost i reći da se ne namjerava samospaliti. To jutro sam osjetio opću zabrinutost.
5. U novinama i na portalima sve je više javnog vrijeđanja, a malo dijaloga koji rezultira nečim pozitivnim. Gdje je granica između dijaloga i vrijeđanja?
Granica je u vladajućoj ideologiji. Ako se slažete sa ideologijom i nacijom bezobraznika, nikakav problem. Država i društvo to toleriraju, čak potiču.
6. Je li Vas iznenadila Sidranova reakcija?
Ne. Na žalost, ne.
(Dnevni List)
