Čale od 1993. godine živi u Danskoj, gdje ”radi na ruševinama Kule Babilonske, a u vrevi najrazličitijih jezika pokušava pronaći svoj glas. Ova zbirka nastala je kao rezultat tog traženja”

U recenziji Antuna Lučića kaže se: Pjesnik se nosi s ostacima, zapravo prisjeća se velikog kraljevstva grada kao u jerihonskim i babilonskim vremenima. Govor je njegov u sinegdohama i probranicama riječi: zidovi, kapija, hramovi, preci, prah, ali i riznice, blago, bunari i aveti. Pribojava se i svjestan je da neizbježno postaje jedan od takvih nekoć čuvanih postojanja. U rasulu tragova grada, kada ni novčić nema da ga utisne pod jezik, sagledava da je zapis, dakle pjesma, ono posljednje što daje spomen o nebeskome kraljevstvu.

Bitka na Neretvi

Opkolio sam te
sa svih strana

Uzdrhtalu
Preplašenu
Divlju

Nadirao sam
sa sjevera i s juga
odozgo i odozdo
ali ti se nisi predavala
te prohladne noći
u dolini Neretve

Istrgla si se
i napravila proboj
iz mog ćeličnog obruča
srušivši i posljednji most između nas

Mostar 2001

Raspolovljeno srce
raspolućeni um
razderane duše

Križ i luna
stražare
nad svojim stranama pakla

Ezan i zvono
odjekuju
nad razrušenim rajem

Svi oni koji pročitaju Čalinu knjigu, a sjećaju se Mostara o kojem pjesnik u svojoj virtualnoj reminiscenciji govori, znat će točno što znači njegovo traganje za ukradenim vremenom.

Tko je to vrijeme nepovratno ukrao Čalinoj generaciji, ne odgovara se – na sreću – u ovoj knjizi koja ne rasipa riječi, ali ih ipak nesebično poklanja.