Naime, u ovoj “živoj biblioteci” korisnici ne čitaju, nego slušaju priče doseljenika. Slušajući njihove priče, Austrijanci bi trebalo da se riješe predrasuda o doseljenicima.

“Živa ljudska biblioteka” (“Lebende Menschenbibliothek”) funkcioniše tako što posjetioci ove biblioteke jednom u mjesecu imaju mogućnost da iznajme čovjeka-knjigu, koji im onda priča svoju životnu priču, odnosno odgovara na njihova pitanja. Prije susreta sa “živim knjigama” čitaoci-slušaoci mogu prelistati online katalog i mogu se već unaprijed odlučiti koju knjigu tog dana žele “čitati”.

“U svakodnevnom životu još postoje granice u glavama naših susjeda i smatram da je ovaj projekt mali doprinos za više međuetničke tolerancije, za više međusobne komunikacije i za razvijanje interkulturalnog dijaloga. Želimo pokazati javnosti kulturne raznolikosti naših sugrađana i hoćemo zaštititi pravo i slobodu marginaliziranih grupa koje su u mainstream medijima često prikazivane u negativnom smislu”, rekao je Emir Handžo, koji u Insbruku živi od 1993. godine.

Ovaj Sarajlija, koji se osim studijem evropske etnologije bavi muzikom i kulturom uopšte, ističe da se u Austriji umjesto sa strancima uglavnom priča o strancima, što je, dodaje, principijelno pogrešno.

Projekat “žive biblioteke” austrijskoj javnosti prvi put je predstavljen 2008. godine. Ljudi-knjige tada su čitaocima bili na raspolaganju pet dana zaredom i to na pet različitih lokacija u gradu. Ove godine projekat “žive biblioteke” će se, osim u Insbruku, dešavati u još dva grada u austrijskoj pokrajini Tirol. Dogradonačelnica Insbruka Kristin Opic Ploerer je objasnila da ovim projektom žele postići upoznavanje sugrađana i rušenje stereotipa, ali i očuvati socijalni mir.

(Nezavisne.com – Aida Tipura)