0

Pasije poslijepodne u Jurskom parku

 

Ovaj hercegovačko-zagrebačko-splitski autor – rođen je i odrastao u Hercegovini, živio i školovao se u Zagrebu, a do daljnjeg živi s obitelji u Splitu – aktivni je sudionik književnih festivala, sajmova i promocija, iako se drži po strani od književnih krugova i klanova. S jedne strane, možda je razlog tomu što je Barišić dr. stomatologije i puno radno vrijeme provodi u ordinaciji, za razliku od slobodnih pisaca i novinara koji potpuno raspolažu svojim slobodnim vremenom (ma što to značilo!). S druge strane, zanimanje koje pruža financijsku neovisnost od književnih honorara gotovo je aristokratska pozicija u našoj kulturi i malom tržištu knjiga gdje se većina sudionika bavim pukim preživljavanjem. Željko Barišić kontinuirano piše i objavljuje, nije netko tko je napravio samo izlet u književnost. Dok se u svom prvom romanu »Bilo jednom u Zagrebu«, uglavnom bavi studentima koji se na razne načine snalaze u glavnom gradu i pokušavaju pronaći neka uporišta u njemu (uz političke promjene koje u pozadini daju dodatnu dimenziju cijelom romanu), ova knjiga priča tematski i jezično je mnogo raznolikija i bogatija.

Ovdje se vraćam na sintagmu hercegovačko-zagrebačko-splitski autor, kako bi naglasio da Barišić koristi razne izričaje, ali uglavnom sleng(ove) kako bi postigao autentičnost situacije, pa i jezikom potvrdio pripadnost likova nekom miljeu ili subkulturi. Tematski su priče vrlo raznolike, no uglavnom su urbane, prate životne situacije, ponekad su na razini anegdota iz gradskog života ili opisuju zanimljive događaje – tu je Barišić zapravo storyteller, pripovjedač iz tradicije usmene književnosti koji zanimljivo priča i zadržava pažnju slušatelja/čitatelja.

Pripovijedanje je baza Barišićevog »koncepta«; logično nizanje događaja, praćeno duhovitim komentarima, autentičnim jezikom i neobičnim situacijama. No, to nikako ne znači da autor nema jasno mišljenje i stav o našoj svakodnevici ili bliskoj prošlosti. Zanimljivo je i Barišićevo ratno iskustvo koje razotkriva situaciju koja baš i nije za udžbenike povijesti, a vrlo je životna i proživljena.

Autor je sposoban ispisati i vrlo sentimentalne, zavičajne retke, primjerice u priči »Kad bi me samo još jednom dozvala«, o sprovodu bake s kojom je odrastao dok su roditelji radili u inozemstvu. Sjajno nižući asocijacije i prisjećanja, uz istovremenu »grubost današnjeg svijeta« Barišić nas vraća u svoje djetinjstvo onim neizrečenim; možemo samo naslutiti koliko je baka bila nježna i brižna.

Željko Barišić je ne samo kao autor, već i kao osoba vrlo različitih interesa i silne energije – od stomatologije i književ nosti do brzih motora i borilačkih sportova. A pritom živi i obitelj- skim životom. Dakle, životnih iskustava mu nikako ne manjka. I upravo će jedan od njegovih hobija (borilački sportovi) biti tema sljedećeg romana koji će se uskoro pojaviti. Jednom sam u šali prijatelju koji me je pitao »kakav je zapra- vo taj pisac Željko Barišić?« rekao: »On ti doslovno može sve – i razbiti zube i popraviti zube! I napisati sjajnu knjigu!«

Robert Mlinarec

 

(Knjizevnost.org)

Objavljeno u: Kritike

Spremi

Komentariši

Submit Comment
© 9490 Književnost.org.  | SitemapVideo Sitemap  |