“Unterstadt” je njezina deveta knjiga i drugi roman. Prije njega, kako to sama kaže, “dogodile” su joj se četiri zbirke poezije, dvije zbirke novela i jedna eseja.
“Nisam se nadala da će pobuditi toliki interes. Ili možda jesam. U njega sam sasula svu svoju utrobu, ono najdublje u meni, poput trbuhozborca, dopustila sam drugima, nesretnima, ušutkivanima da progovore ispod mojih prstiju. Drago mi je zbog njih što ljudi čitaju ovu knjigu koja je ustala protiv trendova, protiv knjiga i umjetnosti općenito koja se emocija oslobađa kao nečeg kužnog. Umjetnost bez emocija je kao čovjek koji je prodao dušu da bi dobio nešto po čemu ga nitko neće pamtiti. Automobil ili mobitel, na primjer”, kaže Ivana o svom romanu “Unterstadt”.
Nagrada Vladimir Nazor velik joj je poticaj, “vjetar u jedra”.
“Nadam se da ću opravdati povjerenje onih koji su me nagradili. Da ću se u konačnici opravdati, nastaviti dalje. Onako kako treba”, optimistična je ova svestrana Osječanka, koja osim što piše i prevodi (s francuskog i engleskog jezika), pjeva u zboru osječkog HNK, a odnedavno i uređuje kazališna izdanja u istoj kući.
“Naravno da je nezgodno nakon odlično ocijenjene napisati novu knjigu. Ali ne zbog nekog straha od drugih, nego više zbog umora, onog duševnog. ‘Unterstadt’ me ‘isisao’, baš sam mu se bila prepustila. Do daske. Pišem novi roman. Polako, jako polako. Ponovo ću to biti ja, samo nekako promišljenija. Valjda. Drugi će ipak najbolje procijeniti, ocijeniti. Čak i ako nasrnu drvljem i kamenjem”, dodaje Ivana, ističući kako je najgora šutnja, kada knjiga prođe kao da je nije ni bilo. To ne valja, kaže ona.
“U konačnici su mi uvijek najvažniji moji čitatelji, ljudi koji mi priđu ili me nazovu, pa mi kažu da sam ih dirnula, da sam ‘sve pogodila’. To mi je najvažnije. Nagrade se uvijek mogu lažirati, dušu nitko ne može prevariti”, zaključuje Ivana Šojat-Kuči.

(Narcisa BOŠNJAK – glas-slavonije.hr)