Louisa-Ferdinanda Célinea neki čitatelji možda teško mogu prihvatiti. Njegovi romani puni su crne komedije, pesimizma, egzistencijalizma i nihilizma.

Njegovo najpoznatije djelo ‘Putovanje na kraj noći’ glavni je primjer Célineovog svijeta.

Njegov stil često je brutalan i iskren.

Nije baš bio krepostan čovjek ni u kojem smislu (bio je žestoki antisemit i navodno suradnik tijekom nacističke okupacije), ali je definitivno bio darovit pisac.
Ono što je značajno u njegovom radu bila je crna komedija, taj humorističan pogled na neke od najuznemirujućih stvari koje je čovječanstvo učinilo.

Kao proizvod generacije Prvog svjetskog rata, nije teško shvatiti zašto pesimizam i nihilizam dominiraju njegovim djelom.

Neki odlomci u romanu ‘Putovanje na kraj noći’ su čisto zlato i često će vas nasmijati do suza, iako njegov rad, općenito, nije za one koji traže sunce i cvijeće.

Prekršio je pravila ‘književnog vremena’, bio je sklon korištenju slenga, revolucionirao je modernu francusku književnost i utjecao na mnoge druge pisce, posebno Henryja Millera i Charlesa Bukowskog.

Njegov nastavak, ‘Smrt na rate’, slijedi isti put, samo što ovaj put uključuje elemente fantazije, seksualnih avantura, bolesti, spolnih bolesti, pohlepe i požude.

Nije za one sa slabim srcem, ali svakako vrijedi istražiti.

Nakon toga uslijedio je niz drugih inventivnih romana, uključujući ‘Guignolov orkestar’, koji se odvija neposredno nakon Prvog svjetskog rata, u Engleskoj, gdje protagonist vodi male tvrtke i komunicira s prostitutkama; ‘Razgovori s profesorom Y’, ‘Od dvorca do dvorca’, ‘Sjever’, ‘Londonski most’ i ‘Rigadoon’, autobiografski roman o njegovoj povezanosti s višijevskim režimom u Francuskoj tijekom Drugog svjetskog rata.

by Barezi