Kret ruke ljudske i okovi milijuna;

deset zakona, deset nepomičnih boštva;

igra časka i rješenje tisućljeća.

Vidim ti lice, Mojsije, i prozirem ti prevarne boje;

vidim ti ruke, Mojsije, i gola je misao tvoja;

ruka je tvoja crna ko inkvizicija;

misao apsurdna ko dogma;

lažne su boje tvoje ko svetost kraljeva.

I gle, smijem se vrhu recepta tvojih;

ti nisi majstor niti su ljudi glina niti su zakoni model!

Kret ruke – i grohot ironije, sarkazma i ruga:

sustav svjetski – i drske primjedbe obijesnih moždana;

bog i moral – i čovjek od krvi, želuca i uda.

Glad ti je prvi rekao: lažeš!

strast se je ozvala krvavim krikom: lažeš!

a misao je brujala tvrdo: lažeš!

to je grmio čovjek i himnus je njegov bio: lažeš!

Blijedila su nebesa ko strah, drhtala ko staračke kosti.

Smiješan si, Mojsije, i bijes je tvoj bestijalan:

oči su tvoje ko oči bika;

srdžba je tvoja ko srdžba glupih.

Plemenit je himnus naš – za tebe ima smijeh.

Laka ti noć, o Mojsije;

spavaj spokojno ko mučila i indeksi, ko plamena riječ Kristova,

ko duše kraljeva i savjesti papa.

Laka ti noć, Mojsije;

ja idem – zove me sunce

by Barezi