Charles Bukowski piše o tome kako nije želio upoznati Williama S. Burroughsa sa svojim knjigom „Žene“.

Kad mu je prijatelj rekao: „Hej, gle, evo Williama Burroughsa preko puta. Želiš li se naći s njim?“

Bukowski mu je odgovario: „Ne.“

Njegov prijatelj mu dalje kaže: „Rekao sam Burroughsu da si u susjednom stanu. Rekao sam mu: ‘ Burroughs, Henry Chinaski je u

susjednom stanu.’

Rekao je: ‘O, jel’?’

Pitao sam ga želi li te upoznati?

Rekao je: ‘Ne.'“

Bukowski nije htio ni čuti Burroughsa kako čita, a s druge strane nije bilo ni riječi kada je Bukowski otišao:

„Kad smo otišli, Burroughs je sjedio u svojoj stolici kraj prozora. Nije dao naslutiti da me je vidio. Pogledao sam ga i nastavio

dalje. Imao sam ček. Jedva sam čekao da stignem na hipodrom.“

Općenito, Bukowski nije bio zainteresiran za beat pisce, a i oni su ga prilično podcjenjivali.

Ginsberg ga je smatrao „minornim“ pjesnikom, a Buk je rekao Ginsbergu: „Svi znaju da nakon ‘Urlika’ nikad nisi napisao ništa

vrijedno.“

Rekao je Haroldu Norseu da može nokautirati Burroughsa jednim udarcem.

Prema nekim komentarima na internetskim forumima, od kojih se poneki čine vjerodostojnima, Burroughs je poslao Bukowskom

nekoliko dugih pisama, koja su uništena nakon Bukowe smrti.

Burroughs je također navodno posjedovao primjerak knjige „Žene“.

E, sad, što je od svega toga istina, a što nije, Bog će ga znati. Sigurno je jedno da umjetnici teško jedni drugima priznaju uspjeh.

Tako je bilo, a tako će i biti. No, to je manje važno. Važno je da možemo uživati u njihovim djelima, a tko je bolji, tko lošiji ionako

je pitanje ukusa.

Sliku Bukowskog izradio je Michael Montfort, a fotografiju Burroughsa izrezanu u nju snimila je Marcia Resnik.

by Barezi