Uvod
Atmosfera – standardna. Ambasador Republike Srbije Zoran Lutovac predstavio se kao dobro obaviješten čitalac. Doc. dr Goran Radonjić besprijekorno je tumačio Albaharijeva uporišta i metodologiju. Onda, raste tenzija. Albahari je čitao priče. Suvišno je kazati – odlične.
Čim se, pitanjima, u igru uključila publika ispostavilo se da je, kada je Albahari u pitanju, konstantno samo njegova sumnja da književnost može promijeniti svijet.
– Prošlo je vrijeme kada je književnost bila moćna. Književnost nam ostaje za tu najdirektniju vezu između čitaoca i pisca ili čitaoca međusobno – kazao je Albahari.
Razrada
Podsjetili Albaharija su ga da je svojevremeno je izjavljivao da bi rađe kupio album Rolingstonsa nego čitao savremenu srpsku prozu. U međuvremenu, svijet se promijenio.
– Danas sve možete „skinuti“ sa interneta i nema potreba da kupujete muziku. Danas bih rađe kupovao knjige mladih srpskih pisaca. Ostarjeli pisci, kada sam ja bio mlad, govorili su mi da čitaju samo klasike. Meni je to bila najstrašnija stvar koju sam mogao čuti od nekog pisca. Poznatiji pisci nijesu čitali ništa od onoga što su radili mladi pisci. Ja mislim da pisac mora znati šta rade mladi ljudi, šta se tamo „kuva“. Uprkos Rolingstonsima – ispričao je Albahari.
Stiglo je i pitanje može li se u Kanadi živjeti od pisanja.
– Ne znam. Ja sam izabrao da živim od svoje žene – rekao je Albahari.
Da uozbilji stvari „pohvalio“ se da je od nedavno „stabilizovao“ finansije.
– Otišao sam u penziju. Svakog mjeseca na moj račun stiže nekakav novac. Nikad ne pohvatam kada stiže jer o tome ljude obavještavaju sms porukama a ja nemam mobilni telefon. Uvijek stignem posljednji – kazao je Albahari.
Zaključak
Na kraju odgovorio je i na jedno mladalačko pitanje o smislu života. Kao tipičan postmodernista nije kategorički tvrdio da zna odgovor na to pitanje.
– Vjerovatno je smisao čovjekovog postojanja da ispuni ono što su geni u njemu htjeli. Mi smo hrana genima. Uživajmo dok možemo – zaključio je Albahari.
V. Simunović
(24.11.2011.)
izvor:pobjeda.me
