A ona je – progovoriti o onima koji su u povijesti osuđeni na nepravdu i maćehinski odnos službenih povijesti. “Bilo nam je tako lijepo!” u samo središte ipak postavlja osobnost Viktora Tauska i na osnovu stvarnih, dopisanih i domišljenih likova pozicionira ga prema vlastitoj obitelji, brakovima, ljubavnicama, prijateljima, ali i prostorima u kojima je živio, kao i turbulentnim političkim i društvenim idejama i pokretima 20. st. Na taj način, Sibila Petlevski više je nego uspješno i inteligentno nadogradila svoju trilogiju, ne ponovivši isti fabularni i stilski koncept, već je Tausku prišla iz posve drugog, osobnijeg kuta. Ono što se u prvom romanu iščitavalo u međuredovima, ovdje je prepušteno samome Tausku koji dobiva konture živog i punokrvnog lika, građenog odličnim balansom između faktografije i fikcije.
Rabeći elemente žanrova kao što su obiteljska saga i fikcionalna biografija, Petlevska nam oslikava Tauska kao člana obitelji, ljubavnika, muža i oca, pjesnika i psihijatra, ali prije svega kao “ničijeg čovjeka” koji pokušava pronaći nekonvencionalne oblike sreće, u vrijeme koje je takvima jednostavno kontraindicirano. Pišući o Tausku, autorica bez velikih pretenzija na pisanje povijesnog ili političkog romana, zapravo ispisuje jednu vrlo tipičnu i manjinsku poziciju srednjoeuropskog intelektualca u svim turbulencijama 20.st. Tauskov “smrtopis”, jer je riječ o čovjeku koji je načinio dvostruko samoubojstvo, vječna je priča ovih prostora kojom se provlače motivi nacije, vjere, slobode, ljubavi i smrti, dakle oni koji su tada, ali i uvijek, funkcionirali kao svojevrsni tabui.
Tauskove selidbe i lutanja Europom, njegovi boravci na prostoru Balkana, vjetrovi netrpeljivosti i ratova, uništene ljudske sudbine, sve to ovom romanu daje indikativan okvir u kojem treba čitati Tauskovu, ali i ne samo njegovu životnu sudbinu.
Pripovjedna vještina i zrelost osobine su koje smo već povezivali uz ovu autoricu, no nakon drugog nastavka trilogije tome treba dodati još nešto – intrigantnost i zanimljivost ispričane priče koja nas navodi samo na jedno – s nestrpljenjem očekivati treći dio.
Autor:Jagna Pogačnik
izvor:jutanji.hr
