Tajanstvena atmosfera, lirski opisi kontroverznih priroda, melankolična, sentimentalna pa egzaltirana raspoloženja, kao i ritmička proza u kojoj su pjesme ispjevane oduševljavale su te izvršile neusporediv utjecaj na književni izraz 19. i početka 20. stoljeća. Ono što posebno impresionira kod Swinburnea pjesnika jest činjenica da je u strogo klasičnim i idealiziranim pjesničkim metričkim standardima spajao elemente fantastično lascivnog svijeta uz hipnotički pulsirajuće alegorijske opise velegradskog i kozmopolitskog života, vodeći nas u jedan poseban kozmos u kojem su neraskidivo isprepleteni san i java, mašta i realnost, drevna grčka mitologija i aktualna londonska dekadencija, boemski deliriji i dendističke skrupuloznosti.
Stoga se s pravom Swinburne smatra ‘supreme master of English poesy’. Zahvaljujući njegovoj iznimno zanimljivoj, svestrano nadarenoj (izdvaja se i kao romanopisac, kritičar, enciklopedist te prevoditelj, s velikim uspjehom predstavlja suvremenu francusku literaturu – Hugo, Baudelaire, Gautier… – engleskoj kulturi, kao i vrline neopravdano zapostavljenih američkih pisaca Whitmana i Poea), a zbog odsustva i neistraženosti za nas i misterioznoj osobnosti, tijekom pripremanja i realizacije ove knjige otvarala se sve fascinantnija priča o temperamentnim amplitudama, usponima i silascima života koji premašuje okvire društvenih normi i očekivanja svoga (ali i svakoga) vremena. Misliti na Swinburnea znači uvidjeti, s iznenađenjem i čak sa sablazni, svu njegovu superirnost; govoriti i pisati o njemu znači iznijeti svu povijest s vremenskim i prostornim zbivanjima u kojima se očitovao taj duh odviše nestalan i zanosan da bi se mogao nazvati dogodovštinom, odviše čuvstven i slobodan da bi bio puka eluzija… Za prvo predstavljanje Swinburnea, svjetskog velikana pjesničke riječi, na našem jeziku (prevoditelj je Denis Peričić) odabran je izbor iz njegove kultne zbirke u tri toma Poems and Ballads (svaki prijevod prati i izvorna pjesma na engleskom jeziku, knjiga sadrži i opširan esej Robertina Bartoleca o Swinburneu). Melodramatična priroda pjesama s temama ljubavi, njezinoga gubitka, kao i samopožrtvovnosti, snažno odgovara sentimentu ondašnje viktorijanske publike koja je sama stasala čitajući romantičnu literaturu.
izvor: boksa.hr
