Zanemarene autorice.
Alice Munro tek je trinaesta žena koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost u njezinih više od stotinu godina povijesti. Istražujemo koje su to spisateljice od 1901. godine do danas nagrađene književnim Nobelom te je li njihova reputacija preživjela test vremena. Među dobitnicama je i nedavno preminula Doris Lessing.
Je li to moguće? Čini mi se strašnim da nas je samo trinaest’, izjavila je friška književna nobelovka Alice Munro kada su je novinari upitali do komentira činjenicu da je prije nje najvažniju svjetsku literarnu nagradu dobilo tek 12 žena od sveukupno 106 izabranih. Nobelova nagrada za književnost redovito izaziva kontroverzne i rasprave pa se primjerice Amerikanci dvadeset godina žale što njihove književne velikane Švedska akademija ignorira, dok su prije često dolazile kritike iz sovjetske Moskve, koja nije bila zadovoljna kad bi nagradu dobio politički disident poput Aleksandra Solženjicina. Politika i ideologija uvijek su bile dio priče o Nobelovoj nagradi za književnost, a među sustavnim kritikama s kojima se ovo priznanje opravdano suočava jest ignoriranje autorica, čiji rad tek u proteklih par desetljeća sustavnije valorizira Švedska akademija.
Prva dobitnica Nobelove nagrade za književnost je, ne baš iznenađujuće, švedska spisateljica Selma Lagerlöf (1858-1940), nagrađena 1909. godine. Oduševila je švedske akademike svojom ‘razigranom maštom i duhovnom percepcijom’, a njezino je najpoznatije djelo ‘Saga o Gösti Berlingu’, koje je pisano u ključu odbacivanja tada prevladavajućeg realizma. Lagerlöf je 1914. postala i prva žena koja je primljena u Švedsku akademiju te je i sama ubuduće odlučivala o tome tko dobiva Nobelovu nagradu za književnost. Zanimljivo, bila je prijateljica njemačke književnice židovskog porijekla Nelly Sachs (1891-1970) kojoj je pomogla da se u Švedskoj skloni od nacističkog progona. Sachs je pak književnog Nobela dobila 1966., podijelivši nagradu s izraelskim piscem Agnonom, a istaknuta je njezina ‘izvanredna lirika i proza koja interpretira sudbinu Izraela dirljivom snagom’.
Druga žena koja je dobila književnog Nobela talijanska je pjesnikinja Grazia Deladda (1871-1936), i to 1926., a s objašnjenjem da svojim pisanjem iskazuje ‘dubinu i simpatije prema općim ljudskim problemima’. Deladda je veliki dio svojeg književnog opusa posvetila rodnoj Sardiniji pišući na tragu verizma i naglašavajući muke malih ljudi. Nakon toga je već dvije godine kasnije Nobela dobila Sigrid Undset (1882-1949), norveška spisateljica čiji je trotomni roman srednjovjekovne tematike ‘Kristin Lavansdatter’ izdvojen kao ‘moćan opis sjevernjačkog života u srednjem vijeku’. Trebalo je onda čekati sve do 1938. da Pearl Buck (1892-1973) dobije Nobelovu nagradu za književnost, no danas se ova tada iznimno popularna spisateljica smatra jednim od promašaja Švedske akademije, s obzirom na to da je tijekom desetljeća reputacija njezinih melodramatičnih bestselera prilično izblijedjela. No tada se smatralo da su vrhunski ‘opisi ruralnog života u Kini i biografska remek-djela’ Pearl Buck vrijedni Nobela, koji je primjerice izmakao Virginiji Woolf.
Autor: Gordan Duhaček
izvor: tportal.hr
