Franz Kafka je naredio svom bliskom prijatelju Maxu Brodu da nakon njegove smrti spali njegove neobjavljene rukopise.

Kafka je smatrao da je velik dio njegovog djela nepotpun i nedostojan objavljivanja.

Brod je ignorirao zahtjev i umjesto toga objavio romane poput Procesa i Dvorca, koji su kasnije postali neka od najutjecajnijih književnih djela dvadesetog stoljeća.
Ova epizoda otkriva napetost koja postoji u životima mnogih pisaca: jaz između privatnog suda i javne vrijednosti.

Kafkina sumnja u sebe bila je toliko jaka da je želio da se njegovo djelo uništi, no čitatelji i znanstvenici na kraju su pronašli duboko značenje upravo u rukopisima kojima nije vjerovao.

To sugerira da stvaratelji nisu uvijek pouzdani suci vlastite važnosti.
Književnost više puta pokazuje da se umjetnička vrijednost često prepoznaje dugo nakon trenutka stvaranja.

Djelo može proizaći iz neizvjesnosti, oklijevanja ili čak odbacivanja od strane vlastitog autora, ali ipak opstati jer obuhvaća nešto veće od piščevog osobnog samopouzdanja.

by Barezi