0

Stevan Šarčević: Pesme

PUCAJ DA UBIJEŠ

 

Jednom kad se probudiš

i stepa se pod punim mesecom

otvori pred tobom,

pucaj da ubiješ.

 

Kad soko zaleprša

i kaftan zavijori nošen

ledenim vetrom severa

ne dozvoli da agonija

predugo traje.

 

Samo povuci obarač

i jaši dalje.

 

 

 

PAŠĆE NOĆAS KIŠA

 

Pašće noćas kiša…

Pašće noćas teška kiša.

Opraće godine i sakriće uspomene.

Poverovaćeš u nemoguće.

 

Pašće noćas kiša…

Pašće noćas teška kiša.

Uljuljkaće te u nestvarne svetove

i poželećeš da si opet mlada.

 

Pašće noćas kiša…

Pašće noćas teška kiša.

 

 

BOL

 

Mene si čekala

o meni maštala

a šta si dobila?

 

Ja ću te uzdići

ja ću te ubiti.

Ono sam što si stvorila

ono što si želela.

Jedina stvar bez koje

ćeš nestati,

Jedina stvar zbog

koje ćeš plakati.

 

 

MEHANIKA ŽRTVENOG OBREDA

 

Tik, tak, tika taka,

k'o satara u mesara,

tik, tak, tika taka,

sat za satom, dan za danom.

 

Tik, tak, tika taka,

odvija se nemilice

tik, tak, tika taka,

zavrtanje zupčanika.

 

Tik, tak, tika taka,

Ne laži me srce moje

tik, tak, tika taka,

jednog dana sat će stati.

Objavljeno u: Poezija&Proza

Spremi

Komentariši

Submit Comment
© Književnost.org.  | SitemapVideo Sitemap  |