DO PJESME

Od mene ima mjesečev prah

do neba,

i svako ko čuje dubina zvuk

i ko ih treba,

umjesto riječi nek ima smiraj,

umjesto usne cvijet.

Od moje tuge daljina ima

ljepotu smrti što puči,

a kada pogledom prodire

misao što muči,

utrti trag davno danog

podmuklo spava.

I dira neznan rime labuđe pjesme,

otkose grešne i pitkost česme.

Od mene ima čitav život do pjesme.

ČOVEKOVA MERA

Da li reči tragaju za odgovorom

ili traže distancu

zbog mogućnosti pogrešnih svedočenja.

Gospodareći rečju,

gospodareći podelom u sebi ,

izbeći neželjeno

ubeđenje predhodnika i naslednika,

koje krivicu i greh

vezuju vernošću instiktu

u drhtaju odgovora,

i tako Puškinovskim vekom

sabiram sva vremena

neizmerne radosti i tuge,

po meri svevekovne mere čovekove.

OVOVREMENOST

Nesaglediva orkestracija

odlomaka u govoru

o prevaziđenim potragama,

vere,požude,

života u smrti,

puta bez povratka,

imenuje eru

nagle i nage

protivuprirodne,

protivurečne,

bezumne i stidne

golotinje ljudske,

bez mira sa Bogom

i bez mira u sebi.

NEMINOVNOST

I sloboda ima svoju nužnost

satkanu od zastava bitki

sa sobom,

pa raširenih krila

u nerazrešivoj potrazi,

stvara odraz

neminovnosti voljenja

zatečene pred

sopstvenim nepregledom.

PRAMUDROST

Venac mudrosti

u pogledu punom poruke,

isijava mir

dozvan proživljenom sudbinom,

tkačem neumitnim,

i velikodušno se daje

bez ustezanja

i bez opreza

izrastajući tako

do pramudrosti

Vesna Kovačević Sokolović