0

Hrvoje Bubić; HRAM (SF story)

Stajao je tu već dugo, dosta dugo. Hram. Od samog početka ovog planeta, prve civilizacije koja se pojavila i izgradila ga, pa do njenog kraja, do posljednje civilizacije. Nitko nije znao tko ga je izgradio, već samo da je Hram tu, od samog početka Zemlje.

Čim se formirao naš planet Zemlja, oni su bili tu. Nitko ne zna kako su se točno pojavili na Zemlji, bilo to da su došli sa zvijezda ili da su spontano, igrom slučaja, no jedino što je bilo poznato je to što nisu bili nalik ničemu u što bi ih stručna osoba kao biolog mogla uvrstiti u rodoslovno stablo života,. Bili su poput ljudi, od krvi i mesa, ali nisu iz daleka djelovali poput ljudi.

Zemlja je tada, tijekom prijelaza iz hadija u arhaik, bila potpunosti prazna, a oni, kao jedina živa bića na ovom planetu, su bili poput oaze u pustinji. Kako su se s vremenom razvijali, dosegli su stupanj inteligentnog života, te na takav način su se proširili po cijeloj Zemlji, a samim time su pridonijeli nečem jako bitnom na Zemlji. Gdje god bi na Zemlji (koja je bila u potpunosti prazna) niknuo po jedan njihov grad, na takav način bi utjecali na samo mjesto gdje bi se pojavili; gradili su ceste koje su ih povezivale, kuće, zgrade, ulice, trgove, kanalizaciju, te na takav način su mijenjali naš planet. Gdje god bi se pojavio jedan njihov grad, s vremenom na vrijeme, počeli su se pojavljivati prvi primitivni oblici života, prokarioti. Prolazile su godine, stoljeća, tisućljeća, eoni, a prokarioti su postajali sve složenijim i složenijim, postavši na kraju eukarioti, zatim višestanični organizmi. Po prvi puta se pojavio kisik, ugljikov dioksid, voda, te na takav način su u potpunosti promijenili naš planet, koji je postajao sve zelenijim, i tada su shvatili da su oni, kao prvi životni oblici koji su se pojavili na ovom planetu, zapravo pridonijeli širenju života.

Diljem planeta su stali njihovi gradovi s ukrašenim ulicama, trgovima, kipovima, freskama, no najviše od svega, cijenili su znanje, zbog čega je sama državna religija zapravo bila samo štovanje znanja. Ubrzo su otkrili kako se njihovoj civilizaciji bliži kraj, tijekom kriogenija, kada se naš planet počeo pretvarati u kocku leda, ali znali su da će iza njih doći nove civilizacije, zbog čega su sagradili Hram, kako bi prenijeli sljedećim civilizacijama koje bi trebale doći poslije njih. Kao prvi oblici života, smatrali su to svojom božanskom dužnosti, ako već ne mogu očuvati život na našem planetu, barem mogu uz pomoć sva znanja koje su stekli, prenijeti  na svaki inteligentni život koji će se pojaviti na Zemlji.

Što je zapravo Hram, i kako je zapravo bio sagrađen? Najbliža usporedba bi bila nešto poput knjižnice, ali to je preblag opis. Pred kraj svoje civilizacije, otkrili su nešto što se zove nulta dimenzija  ̶  kako zapravo funkcionira, nitko još nije uspio odgonetnuti, no oni su na takav način mogli pohraniti i prenijeti informacije, na isti način kako rade naša računala. Hram, koji je izgledom djelovao poput obične kocke, je bio sagrađen od nama nepoznatog materijala, kako bi se zaštitilo ono što se nalazilo unutar  ̶  sva poznata znanstvena dostignuća.

Nedugo zatim, u trenutku kambrijske eksplozije, život je toliko uznapredovao, da je dao novu civilizaciju. Nisu bili nalik njima, a još manje nama, ljudima, no najbolji opis bi bio člankonošci.

I oni su gradili svoje gradove, ulice, trgove, štovali svoja božanstva, a sve što je pokrenulo iskru je bio Hram, koji je privukao nečim neobjašnjivim, no poznatim. I tako bi se civilizacije na ovom planetu pojavljivale i nestajale zahvaljujući Hramu; od vodozemaca koji su štovali Oca Sunca i Majku Mjeseca, Cinodonta koji su voljeli umjetnost i filozofiju više od bilo čega. Iza njih su došli ono što nazivamo Deinonychus; s glavom poput zmaja oko kojeg je bila šarena griva u raznim bojama, dok je ostatak tijela bio u tamnim, smeđim bojama, izuzev šapa i pandža. Bolje reći ruke, budući je vrhovni svećenik, držeći u njima koplje, pridonosio žrtvu glavnom božanstvu — Velikom Ratniku.

Nakon njih, pojavilo se je još par civilizacija, od kojih je najpoznatija Homo sapiens, a što je bilo s njima, kao i s ostalim civilizacija, ne bih znao reći. Možda su nestali s lica Zemlje ili otišli u duboki svemir.

No jedno je sigurno: Hram, kojeg je stvorila prva civilizacija na našem planetu, i dalje stoji, čekajući pritom novi razuman oblik života. Pojavit će se, bit će poput nas, ljudi, ali neće iz daleka izgledati poput nas.

by Barezi

Objavljeno u: E-biblioteka, Kolumna, Nekategorisano, Poezija&Proza, Rubrike

Spremi

Komentariši

Submit Comment
© Književnost.org.  | SitemapVideo Sitemap  |