Na mentalnoj razini prisvajam taj prostor i imam neporecivo pravo koristiti ga u svrhu mentalnog surfanja unutar svih njegovih energetskih komponenti i dimenzija. To je prava pustolovina, naći svoj izvor koji je zdrav i ne treba nikakvog lijeka, odnosno najljepši lijek koji je univerzalan i općenito iscjeliteljski najučinkovitiji je ljubav milosna i bezuvjetna koja obuhvaća samu esenciju stvaranja i bivanja bića u odnosu na spoznajnu dimenziju mogućeg i nemogućeg ekstatičnog uvida. U križaljci se isprepliću komunikacijske zavrzlame, stvaraju se kompromisi i rješenja, a politika i dalje grabi svoju hranu i tovi se lijekom koji je univerzalno pohlepan i razvratno moćan, a to su metak i bombe, ah tako razorni, a opet opravdani ubitačno šizofrenom komunikacijskom pojmovnom hiperrelativnom kombinatorikom značenja. Tako u toj križaljci uvijek nastradaju najneviniji, a oni koji grabe i otimaju, strovaljujući bit bivanja u prljavu jamu povijesnih ponavljanja i razmetanja ubijanjem, klanjem i kultiviranjem Smrti koju su pretvorili u nakaradnu klaunovsku izopačenu smjesu, ah, da, oduzeli su Ljudi i samoj Smrti sveto kozmičko dostojanstvo i šarm, pretvorivši ju u instrument boli i straha. Lijekovi su potrebni ovom dobu, iz super ljekarne u kojoj su lijekovi koji ne otupljuju nego doista liječe bolest nakaradnu i suštinski bespotrebnu. Lijekovi su supstance koje omogućavaju lakši život, ali i izranjaju iz bitne industrije za poništenje bolesti, a bolesti same po sebi ipak su paradigmatska struktura oblikovanja smisla i protusmisla strujanja životnih kulminacijskih procesa, a i onih koji nemaju baš neku kulminacijsku vertikalu, nego su isključivo horizontalno neutralni i teatralno dosadni, ili, neprimjereno naporni. Zgrada gdje je bila prva čabarska ljekarna zvala se Apoteka Majci Božjoj od Trsata.
Dok sam studirao volio sam odlaziti na Trsat u jednu boćariju, opijati se pivom i vinom, promatrajući ljude koji boćaju pod svjetlom sunca i reflektora, očito su liječili svoju svakodnevicu kao i ja svoju, pridajući svojem slobodnom vremenu ono što najviše volimo, svjesno, ili, nesvjesno, igru i zaigranost, radost i opuštenost. Majka Božja je žena koja je prema povijesnoj predaji rodila Bogočovjeka, i da, patila je kao što i svaka majka pati dok rađa, i to je potpuno fer, bol koju proživljava žena dok rađa je uzvišena kvaliteta, jer, ako je život lijek, on je ljekovit jer dolazi kao plod ljubavi, a ljubav, i eros, i filija, i agape, upravo ona je najmoćniji lijek. Ljekarne su institucije koje nude sredstva kojima poništavamo ono što nam najviše zagorčava živote, a to su bolesti u svim energetskim dimenzijama. U toj zgradi kasnije je bila policijska postaja. Simpatična je ta relacija čuvara reda/policije/državne armature, u podešavanju odnosa između društveno poželjnog, nepoželjnog, ispravnog i neispravnog, a unutar dogovorenog kompromisa strukture socijalnih modela koji modeliraju individualnu i kolektivnu svijest u smislu etički ispravnog i neispravnog, poželjnog i nepoželjnog. Sva sreća, bunt, kreativna pobuna stvara nove vrijednosti, ona je lijek. Danas sam na primjer s gospodinom Smislom čistio travu iskona koju je on pokosio i osušit će ju, pa će ona postati lijek za Nerazumnu stihijsku akrobaciju zabludjele Ljudske svijesti, i izliječivši ju, ona, ta Ljudska svijest, postat će možda čak i nevino sveta. Ta aktivnost prolazila je i kroz moju subjektivnu Svijest i oblikovala je specifične pustolovne valove potencije i mogućnosti cvjetnog otkrivenja.
U meni su se umjetnost i život i smrt stopili u jednu cjelinu i postoje kao uzajamne činjenice, predivna je to i ljekovita konstatacija u poetskoj biti savršena. Sve se događa energetski u širokom spektru širenja i prostiranja valovitih simulacija. Nihilističke amplitude vrednovanja samo su jedan mogući spektar. Početak dvadesetog stoljeća je itekako bitna konstatacija unutar prostorno – vremenskog pozicioniranja bivanja, i interesantno, svašta se događalo i uglavnom, male i velike pripovijesti, ljudske i ostalih živih formi, jer naprosto sve je živo i život je najveći dar i lijek, a Smrt (ili povijesti, ili bilo čega drugog), je tek varijanta drugačijeg strukturiranja energetskih manifestacija, jer, Smrt je dostojanstvena dama i nema s njom šale, ili koruptivne manipulacije, ona je to, što je, totalni lijek i apsolutno poništavanje, svojevrsni most, prijelaz prema drugačijoj egzistencijalno/esencijalnoj razini. Druga zgrada u kojoj je bila apoteka, u njoj je radila obitelj Catinelli, a vlasnici i zaposlenici nakon Catinellija bila je obitelj Sušić, a 70 – tih godina dvadesetog stoljeća u apoteci je radila gospođa Jelena Crnić.
“Sedamdesetih godina 20. – tog stoljeća umjetnička praksa se orijentirala unutar konceptualne umjetničke strategije, a u političkoj sferi, Hrvatsko proljeće, Afera „Watergate“, završen Vijetnamski rat, Naftna kriza, baš kao i sada 2025. kada vlada kriza informacijske barokne bujnosti i dekonstrukcijska ambalaža čitkosti i vjerodostojnosti pojmovnih vrijednosnih postulata u odnosu na praktične manifestacije egzistencijalno – djelatnih aktivnosti, a u odnosu na obećanja, koja se najčešće koprcaju u populističkoj akrobaciji ružičasto kričavih kriještećih laži. Sjećam se kao dijete kada sam dolazio u apoteku, još su se u posebnim posudama pripremali lijekovi protiv neke bolesti, ah, da, i lijekovi su živa bića, kao što je uostalom i sve živo i prožeto svetim elektricitetom unutar svih razina, (Smrt je djelatna duhovna sila, znači, ona je sama po sebi itekako živa!!).“
Kasnije je u tom prostoru bila trgovina mješovitom robom, gdje sam i ja kupovao papire (papiri svašta podnose i tu u tišini, bez suvišne buke, a buka je tako dominantna kategorija u svakodnevnoj komunikacijskoj kolotečini, a tek računi, oni isto šute i precizno prikazuju brojčanu moć i činjenicu ekonomske križaljke lijekova svakodnevnog balansiranja konzumacije). Na mentalnoj razini stvoriti mogu priču od tog iskustva, ili da sam snimao film, ili fotografirao tu akciju, mogao bi taj događaj imati i vizualnu memoriju, ovako je ostao na razini sjećanja i u kalupu vremena koje će ga samljeti, te ga tako poput svemoćnog lijeka izliječiti od nužnosti restauracije fizičke i metafizičke. No, da li možemo na bilo koji način oblikovati vlastito liječenje bez nužnosti konzumacije lijeka izvan nas samih, da, to je predivna zagonetna križaljka.
Dovoljno je međutim danas na mentalnoj razini stvarati umjetnost koja je možda i nevidljiva te postoji samo kao neka tlapnja, ili rezultat pojmovnih vratolomija, ili, sve je vidljivo, samo ovisi kojim pogledom gledamo i koju frekvenciju stvarnosti smo sposobni vidjeti, promatrati i čuditi se tajanstvenoj ljepoti postojanja. Sadašnja apoteka je u sklopu jedne zgrade u centru Čabra. Često zalazim u apoteku jer sam svakodnevni konzument lijekova i lijekovi vrli hvala vam na pomoći i svemu ostalome što mi pružate u olakšavanju života i lakšem podnošenju boli. U sadašnjoj ljekarni rade divne mlade gospođe, Jasmina, Martina i Sara. Svaki puta kada dođem u ljekarnu, dočekaju me s emaniranjem pozitivne energije i profesionalnim pristupom, puno Vam hvala na tome. Uglavnom, komponente dimenzija su razapete unutar beskrajnih mogućnosti oblikovanja i stvaranja konotacija. Sada je bitno da znam kako se stvarnost uvijek proteže u nekom razbijenom, odnosno, vrlo fluentnom ritmu. U toj križaljci lijekova ipak sam se dobro snašao, a snalazim se i dalje, lijekovi su moji „saveznici“ u smislu ispravnijeg razumijevanja vlastitih stanja u akrobacijskim pustolovinama uma i emocija.
Na mentalnoj razini prisvajam bilo koje pitanje o prostoru i koristim ga u oblikovanju svojeg života. Sada je dovoljno reći da je mentalni prostor osnovna jednadžba formiranja bilo kojeg drugog prostora, a naravno unutar tog mentalnog smješteno je i ono emocionalno i duhovno i duševno i tjelesno, samo se radi o prostom definiranju forme i davanju istoj imena.
“Prostor je beskonačan. Oblikovanje života ustvari je usmjeravanje bivanja između lijeka i otrova, svaki aspekt može se tako shvatiti, liječenje sveukupnog čovječanstva lijekom duhovnih vizija koje će se ugraditi u tijelo egzistencije na globalnoj razini i kada će se postići stanje milosti i ravnoteže kozmičkih zakona gdje više neće biti bolesti niti patnje, a svi zaposlenici u proizvodnji i prodaji lijekova preusmjerit će svoje znanje i sposobnosti u novu pustolovinu u križaljci lijekova u smjeru aktivnog i progresivno – stimulativnog transcendiranja ekonomskih zakona cirkulacije događanja i posvetit će se stvarateljskoj igri potpuno iscijeljenog bitka u svijetu ljudskom.“
Nema konačnih veličina, sve se proteže u beskraj i forme su stopljene sa sadržajima. Naravno, moje tijelo je gabarit i ograničenje mojeg postojanja na ovom planetu, a u križaljci lijekova rješenje je tako britko i neopisivo staloženo harmonično, protežno kao simultana komunikacija između lijeka i otrova, što je uostalom i vječni kompromis između bitka i ne – bitka, unutar pojmovnog angažmana, ali i egzistencijalne prakse.
by Barezi
