0

Marina Mijakovska; Vremena svile

O novoj zbirci poezije “Vremena svile” Marine Mijakovske objavljena je u izdanju “Matice makedonske” govori autorica.

Uz put donosimo nekoliko Marininih što starih što novih pjesama;

OBLAK OD SAMOGLASNIKA

“Odjednom

Magle

I oblaci

Uzvišili na nebu neviđeni prizor

Kao da su se bijeli radnici

Razmravili

Otkad je duša ozlobljena

štrajk nebu objavila.“

Ti si Mayakovsky,

Poznata i priznata Lična imenica,

ja sam od Mijakovskih

Razlika od dva samoglasnika A i I

Dva pjesnika Veliki i Mali

Dva raskrvavljena Planeta

Ja nisam Vladimir

U odjeći od presječenih

Oblaka i neba

Niti sam zvijezda

Ovješena o kandelabre

Na ruskim ulicama

Živimo u dva džepa

Jedan iz devetnaestog stoljeća

I jedan iz dvateset i prvog već

Vremenska razlika ne

Para šavove

Linije se spajaju

Prepliću i odvajaju

Vremena i prostori

Su Daleki a Bliski

Ljudi su Različiti

Al ipak Isti

Boli su poznate, a nepoznate

Na krovu

Otvorena vrata

Dragi  Mayakovsky

Pjesmu ti je Mijakovska

Poslala.

STAKLENI BALON

Dan su pretvorili u noć.
Ulice su slijepe i prazne
bez ikakvih prolazaka
Izbrisani su svi tragovi
od buke svakodnevnog života.
Ljudi su iznutra, a životinje izvana.
Samo ptice u zraku i crni miševi na zemlji.
Konačno životinjske vrste
zamijenili su svoje uloge snažne-nemoćne vrste.
Pretvorili su svijet u medicinsku epruvetu

Sve ljudske želje za slobodom kretanja ukorijenjene su u nama.
Svijet je zatvorio svoja vrata, a nama ostaje
udahnuti svaku kap života
kroz odraz staklenih prozora.

ALKEMIJA

Poigravam se nitima

Psihoanalize.

Želim ti mjeriti

temperaturu

sa čela

STRASTI

podragati ti

očaj

budnim pogledom

Svetlosti

Osvijetliti ti

mrak

u Impulsima

rastrgnutim

između

Želim i Ne želim Želim…

Želim

Zato želim

Pletem Ti

vijenac

od kemije

između

Suncа i Mjesecа

OKTOBARSKO OKO

Jesenska suha i natečena koža
ide u korak s vremenom
obilježen krugom smrti.
Vjetar nečujno preko horizonta
raširio je dugu kosu
zlatno-zelenog lišća.
U Skoplju
ispod oktobarskog oka
na pragu doma
nova kiša je vjesnik oluje.
Gradsko susjedstvo pokriva
od grimizne šindre izdržat će.
Kapi će proizvoditi glazbeni zvuk.
Voda će se kotrljati,
i grb grada
okupat će se
od sivilia
i zagušljivog smoga.

SUNCOGLEDI

U ovoj
Crvenoj zemlji
Sunce
mi stoji na dlanu
bez
da
isključi baterije
od litija
bez pregrijavanja
ispija mi vodu
ne ostavlja me
da presušim
sama
na
SVIJET–u.

DAMA I KATAKLIZMA

U malim ljudima
ima više duše.
Ljudi s dušom su pjesnici.
Veliki ljudi
hrane se dušom
mališana koji imaju dušu.
Bezosjećajno im štete
kašlje poezija.

STRAHOVI

Ne plaši me                          tišine!

                              Demon

U ovom

podzemnom gradu

već odavno

skupljene su sve                  ljudskih

                              glave

strahova!

s

t

r

a

h

o

v

a!

KOFERI

Hrane me malobrojnim sitnicama:

fotoaparatom, žvakaćim gumama,

tintom I bilježnicom.

Crvenim kačketom

I crvenim balerinkama,

džepom punim uspomena,

slikom parka,

suvenirom iz Ribarskog bastiona

I crkvom

Matije Korvina.

Knjigom vodičem,

tijesnim trapericama I kaputom

od crvenog kašmira.

Hrane me željama:

prevaljenim kilometrima,

novim ulicama,

izlizanim kotačićima

I novim slojem

memorije

od

praha.

Ja sam kutija tajni!
Kotrljaj me
dušu obogati mi

uspomenama.

AMULET

Tamo dolje
u srcu
špilji
pronašao sam crvenu
Sjenu
gologlava guštera
i mrtvog kengura

Smrt me ne plaši!

Imam nešto zajedničko
s djecom
Noći:
Lice
abonosovih šara
i
rep pregorenih
STRASTI

CRVENE ISTINE

U svim gutljajima

skuplja se

glava istine.

Sa smrznutim očima

vidim

prozor mladosti.

Kad je um zapečaćen

s vrata raspadnutog svijeta

sjednem na stijenu

oguliti uvele ljuske

na ludom kamenu.

U svakoj crvenoj brazdi

iz vena srvenih istina

poteći će kapi ljubavi.

Vino sladi gorčine

jezičnih progona.

VRIJEME

Kad si dijete


nemaš osjećaj za vrijeme.


Kroz igrice valjaš
zrnca dana čekajući
odrasti preko noći.
Kad budeš punoljetan
na vertikali koju

imaš vremenska linija od tereta.
Vrijeme su ostaci
od mrvica odmjereno vrijeme.

MOKRE PJESME
U zaobljenom tijelu

nenapisane pjesme
namjerno ostavljam

predviđene pukotine
prodrijeti
vlakno istine.

Školjke šušte,

golim rukama nagrizaju

gusti mir.
Iz njihovog jaza
crni biser izbija

iz razornim bijesom
od dekomponirane vrijednosti.

VARDAR

U ovoj

makedonskoj zemlji

sa srebrnim vodom

i smeđim kamenom

Vardar

raspustio ih je

uz padine

svoje nasmijane noge.

U svom mršavom tijelu

nosi uspomene

o zagrobnom životu

na crvenim sjenama.

Vremena strmoglavo

 galopiraju i ulijevaju se

u uspavana ušća.

Kroz vjekove

lice zemlje

sakriva krvave usne.

Samo

u vodi istina

stalno

   ostaje ista.

Samo

u vodi istina 

      ostaje čista.

ZAMRZNUTI SVEMIRI
Od smrznutih pora
svijet se iznova gradi.
Ostavljam između redaka
neka dođu slatki snovi.

Slomljeni most između nas
ozdravit će iz korijena
ponovno se roditi
sjena ljubavne zgrade.

OBRNUTO
Kroz prozirni veo
vidim stisnute usne svijeta
od zloće stoljeća.

Krvotok obrnutog života
remeti rad crijevnih žlijezda
                Reda.

Marina Mijakovska je pjesnikinja, esejistkinja, prozaistica i književna kritičarka. Dotor je filoloških znanosti na Filološkom fakultetu “Blaže Koneski” u Skopju. Od 2013 godine članica je Društva pisaca Makedonije. Radi u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci “Sv. Kliment Ohridski” u Skopju. Dio pjesničkih radova (pjesama), esejistike i pripovijedaka objavljeno je u antologijama i u periodici u prijevodu na: engleski, hrvatski, srpski, albanski, rumunjski, češki, itd. Sudjelovala je na mnogim književnim festivalima u Makedoniji i inozemstvu.
Pjesničke knjige: Nomadska duša (2010); Koferi (2013); Psihoanalitička alkemija strasti (2013); Tirkiz u ljeta (2015); Postelja tišine (2015), Kost (2019), Oqueani i grave (2020), Vremena svile (2024). Prozne knjige: Kućice (2014) i Priče iz Pajko Maala (2021).
Knjiga kritika i eseja: Žanrovski polimer: Sanduče rukopise u obidu (2016); Modeli rodove identifikacije (2018) i Écriture féminine i roman: Prilog u feminističkoj teoriji žanra (2020). Mijakovska ima i knjige za djecu: Novogodišnje dječje pjesme (2017) i Košarica nara (2025).

Marina Mijakovska dobitnica je više književnih nagrada: Karamanov (2013); Makedonska književna avangarda (2014); Krste Čačanski (2014); Beli mugri (2015) i Nagrada Danica Ručigaj pri Društvo makedonskih pisaca (2019). Književna nagrada Goran Bujić Književnici novinari, Izvan RH., Zadar 2023.

by Barezi

Objavljeno u: Poezija&Proza

Spremi

Komentariši

Submit Comment
© Književnost.org.  | SitemapVideo Sitemap  |