Ponekad je dovoljno

samo par minuta

biti nađen

u tvojim očima

ili pod jezikom

probuditi se

samo trenutak prije tebe

i gledajući te

utopiti se

na tvome licu

Ponekad je dovoljan

samo komadić noći

da dopusti uzdahe

nad našim toplim tijelima

ili kap kiše

u čaši

da pokušamo

smočiti more

Ponekad je dovoljno

ne naviknuti se

na tvoje odlaske

Ponekad te dovoljno

poželjeti

ili se samo nadati

maštati

i čekati

kompletno poludjeti

plakati dugo

postati pustinja

postati mrak

Ponekad je dovoljno

da ostanu lastavice

i ljeto

i tvoje knjige

i mala crna kopča za kosu

i krvave zanoktice

Ponekad je dovoljno

biti romantičan

kao Bukowski

i poklanjati zvijerima

grube krhotine stakla

pa da ljubuju

elegantno

s venama

Ponekad je dovoljno

umirati

ili biti mrtav

u ambisu metafora

preživjeti

košmar ideologije

i stvarnosti

ne očekujući

prihvaćati

okus ružmarina

i potop

Ponekad je dovoljan

samo drhtaj duše

ili zanesenost

sekunda srca

i jedna jedina zvijezda

za opušak sreće

Ponekad je dovoljan

samo zagrljaj

ili dugački pozdrav

u praznom krevetu

sasvim nekoliko riječi

dodir nota

ili tišina

Rekla si

„Ništa se ne događa utorkom uvečer”

Ili baš suprotno

Sve.

by Barezi