Jesi kaj sreo tugu u zadnje vrijeme?

I? Jesi okrenuo glavu

Il si uvježbao da u nju gledaš?

Ako si to učinio davno, dobro si učinio.

Jer uzjebeš li se previše oko tuge,

Remetiš ciklus,

Što će reć da dobivaš

Poremećen ciklus.

Popričah malo s tugom

U jednom intermecu

I evo šta kaže:

Prvo, ne voli da je se kreše.

Voli ostati potpuna,

To zacijelo bez teškoća shvaćaš

Ti kojega koža drži na okupu.

Drugo, ne voli da je se tjera:

Tempirala je dolazak i odlazak.

Treće, ono što te se napokon tiče,

Ima volju da te poduči.

Pa ti vidi.

Smiri puls, uspori korake, diši de malo.

Slušaj tugu kako govori,

Tuga artikulira jasno

I ne laže

O sranjima koja je upriličila,

O harmonijama koje je razorila,

O miru koji je divljački zatukla.

Da razumiješ zašto tako operira,

Nije ti dano.

Zato ohani, brat, ne zamaraj se analizom

I skini tu značku misionara suosjećanja.

Kad si pri poslu, i kategorizacije se mani.

Je li tuga ili jad?

Sve što možeš,

Ti mali Čulni Organizmu

Koji lako krvariš,

To je da upijaš osjete.

Ta samo ti ime tvoje kaže.

Daj si čas da osjetiš, ako te baš eto fascinira ta tuga,

Njezine boje, oblike i mirise.

Eto je jučer sretoh,

Kneginju Tugu,

U punoj raskoši.

Miris je ovoga puta našla da širi

Iz dlana sedmogodišnjaka

Veseljaka,

Dobrog u nogometu,

Znatiželjnog na nastavi.

Jednom je rukom držao sladoled

A drugom

Vukao lidl kesu božićno izdanje

Koračajući preko pruge kući

Za lidl kolonom:

Za ćaćom,

Za sestrom,

Za bratom.

I boju je odabrala tuga.

Plavilo aprilskog povečerja.

I miris je ubacila, ne bila ona Tuga.

Topli vonj asfalta duge ulice koja vodi do te velike male kuće.

I oblik: oštre bridove četverostrukog okna Industrogradnje na toj velikoj maloj kući.

I gustoću fleke zarobljene u debelom staklu.

Gđa tuga legitimirala se bez ustezanja

Također, bez objašnjavanja.

Slabo drži do toga da pravda svoju misiju.

Pa se tako ni od tebe ne očekuje

Da mnogo zboriš

Ni da cviliš.

Kad za to bude vrijeme,

Svratit će i u tvoju kuću

I stenjat ćeš.

Izostavi pripreme, jalov poso.

Toga će dana biti žuta kao limun,

Glasna kao pucanje stakla,

Peckava kao nož koji zasijeca kožu,

Dosadno ravna kao ta krvava crta

Pa zatim debela i teška kao meso rastvoreno oko reza

Bit će spora kao infuzijska kap

I smrdjeti

Na lijeni stih nikom potrebne utjehe

Rastegnut lijevom rukom na kauču

Te lansiran u naletu bizarnog društvenog aktivizma

I tako dalje,

I tako dalje.

Tuga je, dakle, sila

(životvorna, jesmo li rekli?)

I blesava ti je ideja

Da joj pokušavaš skrenuti kurs.

Uzjebeš li se previše oko tuge, jesmo li rekli,

Samo ćeš se rastužiti.

Dok onaj mali šta smo ga sreli

Sad mirno sniva, sit ko domaći pas, spašen tek na čas,

Još samo jednu sjajnu sportsku metodu da ti spomenem:

Leći u tugu

I plutati

Bez previše pameti,

Nema zdravije.

Ona će te oprati.

Pusti je da struji

Pusti misli da ti jede

Pusti je smilimbogom

Na čistinu da te izvede.

by Barezi