Pjesma je moja duša i njom sam vođen,

s pjesmama idem ma kamo god da krenem.

Ovo nije vještina, s pjesmom sam rođen.

Riječi su mi u krvi, teku kroz vene.

Od malena znao sam da će bit’ tako:

do smrti tragati, tiho se nadati.

Neću umrijeti k'o što umire svatko.

Neće bit’ groba na kom će se plakati.

Umrijet ću kao što pjesnici umiru:

izdahnuti u jednom dragom mi stihu.

Kada usnem, kada misli mi utihnu,

zapjevaj neku pjesmu laganu, tihu.

Sa mnom se ne opraštaj, to neće bit’ kraj.

Okupit će nas opet, znaj, zvjezdani sjaj.

by Barezi