Nije lako govoriti o Ianu Curtisu.

Njegove oči, njegov glas i njegova glazba otkrivaju puno više o njemu nego što bi ikakve riječi ikada mogle.

Curtis je utjelovio duboku, nemirnu nelagodu – onu koja odjekuje s mnogima od nas.

Postoji nešto neuhvatljivo u njegovoj prisutnosti, nešto što se može shvatiti samo zatvorenih očiju, u mračnoj sobi, uranjanjem u note i tekstove koji su Joy Division učinili besmrtnim.
Sve u vezi s Ianom Curtisom ostavlja trajan dojam: njegova osjetljivost, njegov intenzivni intelektualizam i njegovi proganjajući, poetski tekstovi.

Ovi mračni stihovi diraju nešto duboko u nama, dosežući najintimnije kutke naših duša.
Curtisovo pisanje pjesama bilo je bogato referencama na autore koje je cijenio – Camusa, Burroughsa, Ballarda, Kerouaca i Dostojevskog.

Često su ga viđali kako nosi svoje omiljene knjige u platnenoj torbi, a poznato je da je viđen iza pozornice na Leigh Rock Festivalu kako čita Sartreovo “Doba razuma”.
To je bio Ian Curtis: enigmatičan, cerebralan i zauvijek nezaboravan.

by Barezi