Grad okupan suncem. Navečer tri koncerta…Plavi orkestar…Mayales…i MORT. Plus festival vina u podrumima palače zbog čega sam i posjetio dalmatinsku metropolu.
Šetajući Pazarom…kako bih osjetio dah grada i splitsku spleen, naletio sam na svog starog prijatelja Dinka Fazinića…glazbenika i alternativca…jedinog i rijetkog lika kojeg nisu zaobišli zvukovi new wavea i post punka u gradu Splitu…neka se ostali ne uvrijede. Danas Dinko piše o glazbi za nekoliko portala…I to radi jako dobro..Uživam ga citirati…radi to jako dobro..Malo smo računali jer je Dinko morao kuhati…blagdansko je vrijeme.
Buka bi udarala…Tema, a što drugo nego glazba…Dinko mi je bacio bubu u uho…o nekim koncertima, ali bolje je da je rekao dvije-tri riječi o temi. 21. st…Dinko me proglasio tvrdim konzervativcem..slušati glazbu iz 79…Rekao sam Dinko dragi…pa to je najbolje…
Ali vratimo se na koncert Morta I…benda koji je stvarno najbolji na ovim prostorima u posljednje vrijeme…a znamo da je čak i zadnja ploča dobila sve moguće pohvale. Taj zasluženi epitet pokazali su i u subotu navečer…pred publikom mladih pankera koji su plesali pogo točno ispred pozornice…do ali post-pankera srednjih godina poput mene koji su koncert slušali iz zadnjeg reda tribina. Slušajući sinjske kauboje, prva misao koja me cijelo vrijeme drži je antizapadnjačka “Divlja horda” velikog Sama Peckinpaha… jer izvedbu MORT-a kao da je režirao veliki umjetnik i majstor Sam… Komplicirano i brzo.. normalno i usporeno..
Odmetnici iz Sinja.. predvođeni glavnim “banditom”, Johnom, ultimativni koncert.. Svijet se sužava, geni se otvaraju za anakroni kodeks čast nema mjesta u ovom društvu 21. stoljeća. Hitovi se nižu.. jedan za drugim.. John navlači Marka E. Smitha.. Već sam pisao o tome.. luđaci i mizantropi.. svako malo navuče neku zinger i tumbler futrolu kao da je u saloonu na Divljem zapadu.. pokušava stvoriti interakciju s publikom.. iako se iz svemira vidi da čovjek mrzi sebe i sve oko sebe.. I cijeli svijet.. To mu je očito da uspijeva..jer ga prva linija borbene linije više puta rasteže..vuče..gura..
Ali ono što stvarno krasi MORT..nije samo ambivalentnost članova već i njihov revolucionarni pristup koncertu..pa smo imali priliku vidjeti skok pantera u publiku..pantomimsku izvedbu jednog od pridruženih članova i njegovu pjesmu o vinu i hvalu bogu Dionizu. dok je glavni lik ove priče luđački sjekao glavu…pitao sam se?..Je li to nasilje..samouništenje ili brutalni realizam..ili možda predstava izrezana iz vijesti..jer nakon koncerta pomahnitalog asketa vlada opće nacionalno veselje.Tipično Mortov. Na kraju balade, John se obratio manifestom…Protiv pomračenja uma..ignoriranjem društvenih mreža..terora svih vrsta glazbe. ako je to uopće glazba….
MORT..nije priča o pobjedi, iako su pobjednici, to su nostalgija gubitnika, vatrena borba protiv zaborava,..I onda za kraj..koji je u biti vrlo tužan…,,Gledajmo svi zajedno naprijed…Zbogom Splite!..viknuo nam je kauboj..junak..romantični kriminalac..izopćeni antijunak s daškom humanosti..koji uzaludno traži izgubljenu prošlost..i u društvu..i u sebi. Dobro je rekao moj prijatelj Dinko.,,MORT,,?…Najbolji!…
p.s..Predgrupa Daske st.band..koja ima potencijala…
by Barezi
