Želio bih umrijeti u sunčanom danu.

Klicu te male tajne želje nosim u sebi od djetinjstva.

Što me kod smrti najviše plaši, to je predstava mraka

s kojom je ona skopčana.

Divim se religijama Istoka, koje su uspjele

da čovjeku dočaraju svijetlu, sunčanu smrt,

da mu usade predstavu beskrajnog jasa za grobom.

One su, možda, učinile čovjeku najveće dobro

koje se smrtniku može da učini.

Želio bih umrijeti izvaljen, nauzak na dobroj,

vrućoj zemlji, sav u suncu i jasu,

umrijeti u jedrni dana, u sat uzavrelih zrikavaca.

U sat kad sanjivo šute povijena žita

i nijemo bujaju oteščani grozdovi,

u sat vrele podnevne tišine.

Plaši me smrt u predvečerje, smrt u jesen,

smrt iza kosih zavjesa kiše!

by Barezi