Infrastrukturu u toj sociološkoj zajednici su podredili sopstvenim interesima predstavljajući ih kao opće dobro zdušno pomažući da se lični probitak ne prepozna. U realizaciji osvajanja infrastrukture prioritetan cilj je «uzimanje» medija kojima će posvečujući pažnju selektiranim događajima druge okarakterisati kao nebitne. Obavezno nikada to ne čineći otvoreno kako bi (u slučaju da vrijednost djela «pobijedi» vrijeme) mogli da načine manevar stavljajući (se) u funkciju pomenute vrijednosti. Nosioci iste, obzirom da su usamljeni, najčešće zatomnjuju gušenje i pristaju na podjelu uspjeha sa egzekutorima koji (samo) nisu uspjeli u naumu. A oni koji nisu naučili da gube nanovo bivaju pobjednici tuđim djelom.
Osnovno manipulatorsko oruđe biva razvijanje ideje o ugroženosti kolektiviteta što nosi sobom izdvajanje, artikulisanje i promovisanje djelatnosti koja je neophodna kao strukturalni segment zajednice. Potom se instaliraju određene jedinke koje će biti u funkciji. Pred javnosti imate segment (i Zakonom predviđen), ali u suštini to je još jedno korito za pranje sredstava jer su Ugovori o autorskim honorarima na dogovornoj osnovi i nema načina da podliježu reviziji. To što je «autor» u diobenom bilansu sa mentorima niti je dokazivo niti koga interesuje. Stoga i imamo kreativne vrijednosti koje nisu znane ni u sopstvenom okruženju, a da ne govorimo o sredinama koje imaju precizno definisane vrijednosne sustave. Onog momenta kada su tim načinom urušili vrijednosni sistem i izdržali neko kratko vrijeme u poziciji da definišu doveli su do devijacije u percepciji i fantastičnog koda za teoriju netrpeljivosti spram ciljne grupe, a nekada ta izraženost se penje i do stepena ugroženosti. Sve su to načini zasljepljivanja, krajnje ciljanih, koji koaguliraju poluosvještene i precizno birane «autore» u funkciju samo jednog: što boljeg ostvarenja zacrtanog i preciznog kanalisanja sredstava. A zna se što to sobom nosi.
I tada, naravno, nije problem materijalizacija nekvaliteta koji se pravda mogućim i nemogućim teorijama zavjere, već urušavanja samopoštovanja i digniteta malog broja autora koji nisu stameni pored osvjedočene vrijednosti djela.
Nije ni čudo što moramo vraćati kući i Selimovića, Maka, Andrića… Pripremimo se za nove egzoduse. Na žalost…
Emir Sokolović
