»Da vam iskreno kažem, gotov sam«, kazao je Roth u listopadu u intervjuu za list Les Inrocks. Napomenuo je da već tri godine nije ništa napisao jer je, napunivši 79 godina, shvatio da nema više previše vremena pa je odlučio usmjeriti svoje energije na ponovno čitanje najdražih knjiga, kao i vlastitih romana. »Želio sam vidjeti jesam li pisanjem samo bez veze potrošio vrijeme«, izjavio je Roth.
»Zaključio sam da sam bio prilično uspješan. Na koncu svojega života boksač Joe Louis izjavio je kako je na najbolji mogući način iskoristio ono s čime je raspolagao. Upravo to isto bih mogao reći o svojoj ostavštini: ‘Napravio sam najbolje što sam mogao s onim što sam imao'«, kazao je Roth. Život je posvetio pisanju, na uštrb gotovo svega drugoga, no sad je dosta, kazao je. »Više ne osjećam isti fanatizam prema pisanju kakav sam osjećao ranije«, dodao je.
Sin američkih židova iz Newarka u New Jerseyu, Roth je svoj literarni debi imao 1959. sa zbirkom priča »Zbogom Kolumbo«, no međunarodnu mu je slavu donio njegov roman »Portnoyeva boljka« iz 1969. Jedan od najvećih živućih američkih romanopisaca, Roth piše izrazito autobiografski, brišući granice između stvarnosti i fikcije. Njegovi su romani provokativna istraživanja židovskog i američkog identiteta. Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima dvaput jedne od najvažnijih američkih književnih nagrada National Book Award, nagrade Udruženja američkih kritičara National Book Critics Circle award, a dobitnik je i tri nagrade zaklade PEN/Faulkner. Godine 1997. dobio je Pulitzera za »Američku pastoralu«, 2011. nagradu Man Booker, »The Human Stain« je u Velikoj Britaniji nagrađen s WH Smith Literary Award za najbolju knjigu godine, a 2012. mu je u Španjolskoj dodijeljena nagrada zaklade Principe de Asturias za golem doprinos američkoj književnosti.
U posljednje se vrijeme bavi pokušajima da uvjeri online enciklopediju Wikipediju da mu dopusti ispravak netočnog navoda o tome što je inspiriralo njegov roman »The Human Stain« (2000.). U rujnu je Wikipediji uputio otvoreno pismo objavljeno u časopisu New Yorker, nakon što ga je odbila prihvatiti kao vjerodostojan izvor.
izvor: novilist
