Promocija romana “Inkapsulirana tijela” Nedžada Ibrahimovića održat će se u petak, 6. 12. 2013. u 19 sati u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine (Zmaja od Bosne 5).
Promotori su prof. dr. Andrea Lešić-Thomas, prof. dr. Edin Pobrić i prof.dr. Enver Kazaz.
Nedžad Ibrahimović je rođen u Tuzli 1958. godine. Zaposlen je kao redovni profesor na Univerzitetu u Tuzli gdje predaje Historiju filma i Teoriju književnosti. Objavio je knjigu putopisnih eseja “O poeziji, pticama i drugim varkama”.
“Roman je, možda, prostor koji složenošću i različitim perspektivama sagledavanja vlastitosti i njezine goloće daje nadu da je moguće pisanjem spasiti prošlost, otkriti mjesto razlike u tekstu djetinjstva (svijeta) koji je već toliko puta čitan, doživljen i viđen. Radoznalog i upućenog čitatelja roman Nedžada Ibrahimovića ‘Inkapsulirana tijela’ vješto vodi kroz svijet odrastanja, obiteljskih i drugih veza, sravnjivanja iskustava ljubavnih, onih oko smrti i mnogih drugih. Strasno i lijepo pisano, dovoljno kolokvijalno i zavičajno da bi imalo onu mjeru posebnosti i drugosti, ali ništa manje zbog toga zanimljivo i onima koji su drukčije od očekivanoga spoznavali svijet, prevodili ga za sebe i za druge. Svojom fragmentarnošću i načinima na koji su pojedini prizori i epizode organizirani i vođeni od događaja do događaja, tempom i ritmom, atmosferom koju daje sva sila likova kakve jesmo (ali i nismo) sretali u životu, u obiteljima, ili u mjestima iz kojih smo došli, smijehom i gorčinom, surovo i ponekad groteskno – Ibrahimovićev roman, preplićući prostore i vremena, kazuje nam kako i zašto se odrasta, kako i zašto se mijenjamo, mi, ali i
svijet oko nas.” (Miroslav Mićanović)
“Ibrahimovićev roman je mračan, istodobno i naivan i tjeskoban, kao da je napisan u bunilu dječjih bolesti, i na kraju, na jedan sasvim diskretan način, odličan. Za ovakvu knjigu treba i mira i vremena, treba strpljenja da bi se otkrilo ono po čemu se njezina priča razlikuje od tolikih drugih priča o odrastanju i sazrijevanju, pa na koncu, i od priča o kraju
svijeta. Iako je tema sasvim druga, nešto u atmosferi ovoga romana me je podsjetilo na Von Trierovu “Melankoliju”, i to je jedan od većih komplimenata koji bi mi u zadnje vrijeme mogli pasti na um povodom suvremenoga romana.”
(Miljenko Jergović)
